Tokom priprema za ukop preminulih, članovi džemata Šehidske džamije u Tuzli uputili su poruku koja je izazvala veliku pažnju javnosti. Dok je pripremao mjesto za dženazu, jedan od okupljenih primijetio je kako su ljudima uglavnom dobro poznate dimenzije njihovih stambenih prostora ili prevoznih sredstava, dok o mjerama vječnog počivališta rijetko ko razmišlja.
U objavi je naglašeno kako malo ko u svakodnevnom životu zna tačne proporcije grobnog mjesta, uprkos tome što se stalno vodi računa o veličinama soba, garaža, automobila ili bazena. Kako je precizirano, mezar se obično priprema u dužini od približno dva metra i deset centimetara, dok njegova širina i dubina iznose najmanje 90 centimetara.
Povod za ovakvo promišljanje bila je organizacija dvije dženaze zakazane za isti dan. Iako su obojica preminulih opisani kao uzoriti vjernici i čestiti pojedinci, među njima je postojala znatna društvena razlika jer je jedan bio izuzetno poznat, dok je drugi proveo život u potpunoj anonimnosti i skromnosti.
