Sredinom novembra u Abu Dhabiju planiran je novi krug trilateralnih razgovora između predstavnika Sjedinjenih Američkih Država, Rusije i Ukrajine, pri čemu svaka od uključenih strana ima različita očekivanja. Ovi susreti trebali bi se odviti u izmijenjenim političkim okolnostima unutar SAD-a, neposredno nakon izbora za Kongres i guvernere u 39 saveznih država, gdje se predviđa potencijalni neuspjeh republikanaca i Donalda Trumpa. Paralelno s tim, ostaje nepoznanica hoće li se ovi pregovori vremenski poklopiti sa samitom APEC-a u kineskom gradu Shenzhenu, zakazanim za period od 18. do 19. novembra 2026. godine.
Na skupu u Kini predviđen je susret Vladimira Putina, Donalda Trumpa i Xi Jinpinga, koji mnogi ocjenjuju kao pokušaj stvaranja nove preraspodjele globalnih sfera utjecaja. Ipak, realizaciju takvih planova otežavaju znatne disproporcije u ekonomskoj snazi, s obzirom na to da ruska privreda čini tek 1,8 posto svjetskog BDP-a, dok kineska dostiže približno 17, a američka oko 26 procenata. Zbog toga se ruski lider nastoji predstaviti kao konstruktivan pregovarač kako bi nametnuo pitanje Ukrajine među prioritete, iako druga dva državnika samit primarno vide kao prostor za ekonomska usklađivanja.
Iako Moskva formalno iskazuje spremnost za dijalog, poruke iz Kremlja ukazuju na to da se ne želi okončanje sukoba na osnovu trenutnih linija fronta, već ublažavanje sankcija i oporavak ruskog energetskog sektora. Izvori iz industrije navode upozorenja predstavnika kompanije Rosnjeft o mogućim trajnim posljedicama ukoliko se borbena dejstva nastave, usljed udara ukrajinskih bespilotnih letjelica na rafinerije te pada proizvodnje i izvoza. Zvanični stav Moskve, koji prenosi portparol Dmitrij Peskov, jeste da Evropska unija neće učestvovati u mirovnom procesu, dok Putin ističe da bi se o sigurnosti Rusije, Ukrajine i Evrope moglo raspravljati tek nakon završetka rata, odbacujući opciju zamrznutog konflikta.
