Evropska unija razmatra izmjene u načinu donošenja odluka koje bi mogle pojednostaviti proces proširenja na zemlje zapadnog Balkana. Ipak, ove promjene ne bi oslobodile države kandidate od obaveza koje moraju ispuniti na putu ka članstvu. Jedna od ključnih ideja je šira primjena odlučivanja kvalificiranom većinom, što bi smanjilo mogućnost blokada od strane pojedinih članica. To bi se odnosilo na određene faze pregovora, gdje bi se izbjegli zastoji zbog bilateralnih sporova ili nacionalnih interesa.
Evropska komisija aktivno radi na analizi politika i reformi neophodnih za efikasno funkcioniranje Unije sa većim brojem članica. Prelazak na kvalificiranu većinu, naprimjer prilikom otvaranja ili zatvaranja pregovaračkih poglavlja, značajno bi smanjio rizik od blokada. To bi omogućilo da kandidati koji ispune kriterije nastave napredovati, bez obzira na pitanja koja nisu direktno povezana s evropskim zakonodavstvom. Međutim, jednoglasnost bi i dalje bila potrebna za konačnu odluku o prijemu nove članice.
Analitičarka Berta López Domènech iz Evropskog centra za politiku (EPC) naglašava važnost razlikovanja između ukidanja jednoglasnosti u pojedinim fazama pregovora i šire reforme odlučivanja u Vijeću EU. Za države zapadnog Balkana, ova razlika je ključna. Ukidanje jednoglasnosti u međufazama pregovora smanjilo bi broj situacija u kojima bi se veto mogao koristiti zbog bilateralnih sporova, kao što su primjeri Bugarske i Sjeverne Makedonije ili Hrvatske i Crne Gore. Ipak, ona upozorava da ovo nije "čarobno rješenje" jer su glavni izazovi proširenja političke, a ne proceduralne prirode.
Za Bosnu i Hercegovinu, ovakav model mogao bi ukloniti neke prepreke koje nisu direktno povezane s ispunjavanjem kriterija za članstvo. Međutim, to ne bi riješilo probleme vezane za funkcioniranje domaćih institucija i provođenje neophodnih reformi. Bez obzira na način glasanja unutar EU, države kandidati moraju provoditi reforme u oblasti vladavine prava, demokratskih institucija i usklađivanja sa pravnom tekovinom Unije. Evropski put BiH i dalje je usporen institucionalnim problemima i političkim neslaganjima oko provođenja ključnih reformi.
Primjer Plana rasta za zapadni Balkan ilustruje izazove. Iako je Evropska komisija odobrila Reformsku agendu BiH i indikativno namijenila do 976,6 miliona eura grantova i povoljnih kredita, isplata sredstava još nije počela. To je uvjetovano stupanjem na snagu odgovarajućih sporazuma i ispunjavanjem predviđenih uvjeta. Dok su Albanija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija već na listi za isplate, za BiH odluka o prvoj isplati još nije evidentirana.
Drugi dio reforme odnosi se na pitanja koja se javljaju nakon što država postane članica EU. Dosadašnja proširenja pokazala su da reforme provedene prije pristupanja ne moraju biti trajne, s problemima vladavine prava koji su se pojavili u Mađarskoj i Poljskoj. Zbog toga se razmatraju snažniji zaštitni mehanizmi u budućim pristupnim ugovorima. Prijedlozi uključuju privremena ograničenja glasačkih prava novih članica u oblastima gdje je potrebna jednoglasnost, te jačanje mehanizama za reagiranje na narušavanje temeljnih vrijednosti.
Iako Evropska unija razmatra kako bi njene institucije funkcionirale s većim brojem članica, što ukazuje na novu važnost proširenja, to ne znači automatski brži prijem. Postoje značajne razlike u stavovima među državama članicama o primjeni kvalificirane većine i zadržavanju jednoglasnosti. Također se raspravlja o tome treba li EU prvo reformirati svoj sistem ili se prijem novih članica može odvijati paralelno s unutrašnjim promjenama. Za BiH, eventualna reforma odlučivanja mogla bi smanjiti političke blokade, ali ključni uvjet ostaje isti: zemlja mora provesti vlastite reforme. Upravo bi paralelni proces, odnosno reformiranje država kandidata i istovremena reforma Evropske unije, mogao obilježiti narednu fazu proširenja.
