U narednoj deceniji vještačka inteligencija postaće neizostavan segment obrazovanja, zdravstva i svakodnevnog poslovanja, a koristiće se neprimjetno i rutinski. Ipak, inženjer u njemačkoj industriji i predavač na HFT-u Stuttgart Senad Redžić napominje da ista tehnološka rješenja neće donijeti istu korist svima, podsjećajući da tehnološka historija potvrđuje kako jednaka dostupnost alata ne garantuje jednak napredak. Čak se i vodeće svjetske kompanije bore s optimalnom primjenom AI-ja, pri čemu ni znatni finansijski resursi i vrhunski stručnjaci u Njemačkoj ne jamče nužno uspjeh svake investicije usljed neusklađenih baza podataka, složenih procesa i strogih sigurnosnih regulativa.
Govoreći o položaju Bosne i Hercegovine, Redžić upozorava na rizik da država do 2035. godine tehnološki napreduje, ali da njena privreda ostane u potpunosti ovisna o stranim rješenjima. S druge strane, on optimističan ishod smatra potpuno dostižnim jer nova tehnologija smanjuje troškove za procese koji su ranije iziskivali masovne timove, čime se manjim grupama izuzetnih domaćih inženjera otvara prostor za razvoj globalno konkurentnih proizvoda. Istovremeno, domaća IT industrija suočava se s promjenama modela naplate po radnom satu, s obzirom na to da klijenti sve više vrednuju gotov rezultat i kvalitet isporuke, što nameće nužnost fokusiranja na vlastite proizvode i specijalizaciju.
Najveći izazov na tržištu rada Redžić prepoznaje u statusu mlađih kadrova, budući da vještačka inteligencija preuzima jednostavnije, bazične zadatke kroz koje su početnici ranije sticali praksu i gradili karijere. Ukoliko korporacije smanje angažman juniora, postavlja se pitanje načina obuke budućih seniora, što bi do 2031. godine moglo postati centralno pitanje tržišta radne snage. Mladima preporučuje sticanje temeljnih znanja iz matematike, logike, jezika i matične profesije, ističući da će sposobnost rasuđivanja, preuzimanje odgovornosti i dubinsko vladanje strukom ostati ključne odlike vrhunskih profesionalaca.
