Sociolog Almir Saračević ocijenio je u medijskim istupima da studentski pokret u Srbiji predstavlja važnu lekciju o snazi kolektivnog djelovanja, naglašavajući da se korijeni mobilizacije nalaze u društvenim okolnostima, a ne u karakternim osobinama građana. Prema njegovim riječima, tragedija na željezničkoj stanici u Novom Sadu iz novembra 2024. godine, u kojoj je poginulo 16 osoba, prerasla je u simbol šireg nezadovoljstva radom institucija, netransparentnošću javnih poslova i pitanjem odgovornosti vlasti za sigurnost građana.
Saračević ističe da je ključ uspjeha srbijanskih studenata bio prelazak sa pojedinačnog nezadovoljstva na organizovano djelovanje koje je prevazišlo akademske okvire i povezalo različite generacije. Ipak, on upozorava da se snaga masovnih protesta mora razlikovati od vještine upravljanja državnim aparatom, s obzirom na to da vođenje institucija zahtijeva jasan program, stručnost i institucionalnu transparentnost kako bi se energija sa ulica pretvorila u stvarne promjene.
Analizirajući situaciju u Bosni i Hercegovini, sociolog navodi da pasivnost mladih i njihovo masovno iseljavanje nisu posljedica manjka hrabrosti ili svijesti, već složenog političkog sistema i etnonacionalnih podjela. U takvom okruženju, egzistencijalni problemi poput korupcije, zapošljavanja i javnih usluga često se potiskuju u korist tema o kolektivnom identitetu, zbog čega mladi racionalno biraju odlazak u inostranstvo umjesto dugotrajne i neizvjesne borbe za unutrašnje promjene.
