Ishod nedavnih izbora pokrenuo je rasprave o tome ko će predvoditi Srbiju, ali i kakav će kurs zvanični Beograd zauzeti prema susjednim državama. Tokom četrnaestogodišnjeg perioda vlasti Aleksandra Vučića zabilježeno je znatno pogoršanje relacija sa zemljama u okruženju, uključujući Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Albaniju i Sjevernu Makedoniju. Analitičari Aleksandar Popov, Nataša Kandić i Filip Švarm smatraju da predstoje promjene, mada naglašavaju da će se njihov stvarni domet tek pokazati.
Analitičar Aleksandar Popov ističe kako bi izborni rezultati mogli označiti završetak poretka u kojem je Vučić predstavljao centralnu figuru u državi. Prema njegovoj ocjeni, studentski pokret je potisnuo i vlast i dosadašnju opoziciju, pri čemu u Srbiji još od perioda Slobodana Miloševića nema stvarne ljevice, osim pojedinih manjinskih partija koje bi mogle participirati u vlasti. Popov naglašava da Srbija ne smije ponoviti grešku koncentracije apsolutne moći u rukama jednog pojedinca, te izražava nadu da će se poboljšati odnosi s Bosnom i Hercegovinom i ostalim susjedima kako bi region postao prostor mira umjesto kriznog žarišta.
Osnivačica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić osvrnula se na Vučićevu postizbornu opasku u kojoj joj je čestitao na pobjedi njene politike, ocijenivši takav istup kao očajnički marketinški manevar. Ona potencijalni zaokret u regionalnim odnosima vidi kao ključan korak ka civilizovanoj komunikaciji i jačanju vladavine prava, što bi moglo otvoriti prostor za suočavanje s prošlošću, iako napominje da je prerano prognozirati konkretne poteze nove vlasti na tom polju.
