Kada se simptomi poput gušenja, ubrzanog pulsa, pritiska ili bolova u grudima javljaju isključivo tokom fizičke aktivnosti, standardni pregled u mirovanju često nije dovoljan za postavljanje dijagnoze. U takvim okolnostima ljekari najčešće upućuju pacijente na ergometriju, odnosno test opterećenja sa praćenjem rada srca. Tokom testiranja pacijent hoda na pokretnoj traci ili vozi stacionarni bicikl uz postepeno pojačavanje otpora, dok medicinski tim paralelno bilježi EKG, visinu krvnog pritiska, puls i subjektivne reakcije organizma.
Povećanjem tjelesnog napora raste i potreba organizma za kisikom, zbog čega srčani mišić intenzivnije pumpa krv. Iako je ubrzan puls prirodna reakcija na napor, ključno je pratiti promjene u srčanom ritmu i pritisku tokom cijelog procesa. Od presudnog je značaja da pacijent odmah prijavi svaku pojavu vrtoglavice, malaksalosti, izrazitog nedostatka zraka ili stezanja u prsima, s obzirom na to da cilj testiranja nije testiranje izdržljivosti pod svaku cijenu, već se postupak prekida čim se za tim ukaže medicinska potreba.
Interpretacija rezultata ergometrije znatno je kompleksnija od analize jedne izolovane vrijednosti. Postignuti kapacitet vrednuje se u odnosu na starosnu dob, spol, nivo utreniranosti i primarni razlog upućivanja na pregled, pri čemu je izuzetno važan i faktor zbog kojeg je test zaustavljen. Primjera radi, ukoliko je prekid nastupio zbog bolova u kičmi ili iscrpljenosti nogu, dijagnostički domet u pogledu rada srca može biti umanjen, pa dvije osobe s identičnim trajanjem aktivnosti mogu dobiti bitno različite ocjene zdravstvenog stanja.