Demokratska stranka osigurala je kontrolu nad oba doma američkog Kongresa, što predstavlja jedan od najtežih političkih poraza za Donalda Trumpa u glasanju koje je poprimilo karakter referenduma o njegovom vođenju države. Prema podacima zabilježenim do 7.40 sati po srednjoevropskom vremenu, demokrate su preuzele 25 novih mandata u Predstavničkom domu te došle do 220 zastupnika, nadmašivši potrebni prag od 218 mjesta. Uspjeh su zabilježili i u Senatu oduzimanjem mandata republikancima u Teksasu, Ohaju, Kanzasu i Mejnu, pri čemu su visoki troškovi života bili presudan faktor jer je približno dvije trećine anketiranih birača ocijenilo da su carinske mjere naštetile domaćoj privredi. Predsjednik je izjavio da prihvata ishod izbora uz opasku da to ne vidi kao lični udarac, ali je objavom fotografije kape s natpisom "VETO" najavio blokiranje zakonodavnih planova demokrata.
Promjena većine u parlamentu vjerovatno neće ukloniti prijetnju novih carina prema Evropskoj uniji jer te odluke više ne zahtijevaju saglasnost zakonodavne vlasti. Nakon što je Vrhovni sud u februaru osporio vanredne carinske mehanizme, administracija ih je preusmjerila na Odjeljak 301 američkog trgovinskog zakona, koji omogućava jednostrano uvođenje mjera bez odobrenja Kongresa. Ekonomista James Smith iz nizozemske banke ING naglašava da bi politički rascjep u Washingtonu mogao dodatno potaknuti predsjednika na korištenje samostalnih ovlaštenja, slično kao u vanjskoj politici, što bi kroz nove carine prema Evropi moglo utjecati na američku inflaciju i monetarne korake Federalnih rezervi.
Kada novi saziv u januaru preuzme dužnost, demokrate će voditi senatorske odbore i potvrđivati imenovanja, pri čemu se mnogi zalažu za novu pomoć Kijevu, no glavno pitanje ostaje realizacija isplata. Tokom protekle dvije godine Bijela kuća je zadržavala odobrena sredstva do isteka fiskalne godine kako bi ona prestala važiti. Nevada Joan Lee iz Evropskog vijeća za vanjske odnose upozorila je da evropske vlade moraju računati isključivo na stvarno doznačena sredstva, istakavši da novac predviđen zakonom treba posmatrati kao izraz namjere, a ne kao čvrstu garanciju, s obzirom na to da predsjednik zadržava pravo blokade isplate.
