Zemlje članice Evropske unije vode povjerljive razgovore o načinima reagovanja na potencijalni masovni hibridni udar koji bi mogao izazvati ljudske žrtve. Planovi obuhvataju raspoređivanje ekipa za hitne intervencije, finansijsku pomoć pogođenoj članici te usklađeno krizno komuniciranje, dok istovremeno raste zabrinutost oko razgraničenja nadležnosti između Brisela i NATO saveza. Debata je posebno dobila na intenzitetu nakon augustovskog pronalaska bespilotne letjelice s eksplozivom na aerodromu u Leipzigu, što je podstaklo ambasadore svih 27 država da na strogo čuvanim sastancima bez telefona i saradnika razmatraju najcrnje scenarije.
Hibridne operacije, koje obuhvataju sabotaže, kibernetičke upade i širenje dezinformacija, osmišljene su da destabilizuju mete bez prelaska praga otvorenog oružanog sukoba. U novije incidente ubrajaju se sumnjivi požar na komunikacijskoj stanici za Starlink u Poljskoj, osujećeni planovi postavljanja zapaljivih naprava u saobraćajnim čvorištima u Uniji i Velikoj Britaniji, kao i nedavno potapanje trgovačkog broda uz oštećenje drugog plovila u bugarskoj ekonomskoj zoni Crnog mora. Stručnjaci poput Teije Tiilikainen, direktorice Evropskog centra izvrsnosti za suzbijanje hibridnih prijetnji, upozoravaju da eskalacija i testiranje granica neumitno vode ka situacijama u kojima će biti poginulih.
Ukoliko bi došlo do žrtava među građanima država članica, obje organizacije našle bi se pod velikim pritiskom, što otvara pitanje koordinacije i vodstva u odgovoru. Bivša glasnogovornica NATO-a Oana Lungescu ističe da bi nejasnoće u ovlaštenjima mogle usporiti ključne odluke u kriznim trenucima, predlažući da vojni savez zadrži primat nad obavještajnim i odbrambenim segmentom, dok bi Unija preuzela civilni dio pomoći. Dodatni problem predstavlja i oprez pojedinih istočnih članica koje izbjegavaju dijeljenje najosjetljivijih obavještajnih podataka unutar Odbora stalnih predstavnika (Coreper) zbog straha od curenja informacija.