Pitanje studentskog standarda i troškova života mladih ponovo je dospjelo u fokus javnosti kroz poređenje modela ishrane u Bosni i Hercegovini i susjednoj Hrvatskoj. Dok studenti s druge strane granice imaju pristup cjelodnevnim obrocima po izuzetno povoljnim cijenama, akademski građani u Bihaću suočavaju se sa znatno drugačijim uslovima. Ova razlika jasno oslikava koliko se razlikuju pristupi socijalnoj brizi o studentima i njihovim svakodnevnim potrebama.
Na Univerzitetu u Bihaću umjesto klasičnih studentskih menzi primjenjuje se digitalni model pod nazivom UNBI Meal. Prema tom sistemu, Vlada Unsko-sanskog kantona subvencionira jedan obrok dnevno u iznosu do osam konvertibilnih maraka, a studenti hranu preuzimaju u odabranim privatnim ugostiteljskim objektima. Ukoliko cijena obroka premaši predviđeni iznos subvencije, korisnici razliku doplaćuju sami, dok doručak i večera uopće nisu obuhvaćeni ovim vidom pomoći.
Nasuprot tome, Hrvatska primjenjuje razrađen institucionalni sistem u kojem država, posredstvom studentskih centara i kartice X-ica, snosi 71,24 posto ekonomske cijene obroka. Zahvaljujući takvom subvencioniranju, studenti u menzama mogu dobiti cjelovit meni — koji obuhvata supu, glavno jelo, prilog, salatu, hljeb i desert — za iznos od 0,86 do jednog eura, što odgovara vrijednosti od približno 1,70 do dvije konvertibilne marke.
