Viralno.
Magazin

Svjetski dan hrane iz Ruande: Iskustva bh. nutricionistice Suade Karić o stvarnoj vrijednosti svakog zalogaja

Dok se svijet okreće visokoj tehnologiji, pod sloganom 'Inoviraj danas. Nahrani sutra', ovdje stvarna inovacija počinje na lokalnim pijacama, gdje majke nude ono što im je zemlja dala. Tim riječima oglasila se iz Ruande bh. nutricionistica Suada Karić, za Svjetski dan hrane.

Svjetski dan hrane iz Ruande: Iskustva bh. nutricionistice Suade Karić o stvarnoj vrijednosti svakog zalogaja

Povodom Svjetskog dana hrane, koji se obilježava 16. oktobra, bosanskohercegovačka nutricionistica i profesorica u Srednjoj školi poljoprivrede, prehrane, veterine i uslužnih djelatnosti u Sarajevu Suada Karić podijelila je svoja svjedočenja iz Ruande. Dok se globalno promovišu savremena tehnološka rješenja pod krilaticom 'Inoviraj danas. Nahrani sutra', ona ističe kako u Africi suštinska inovacija započinje na skromnim tržnicama gdje majke nude plodove zemlje. Za razliku od prethodnih godina kada je ovaj datum dočekivala sa učenicima u sarajevskim učionicama, ovaj put ga provodi na crvenom tlu Afrike, gdje ishrana ima znatno siroviji i ogoljeniji značaj.

Karić boravi u ovoj zemlji kao volonterka u sklopu humanitarnog programa udruženja Putokaz za Afriku, sa fokusom na obezbjeđivanje obroka za đake u seoskim sredinama. Projekat kumstva omogućava da se uz donaciju od oko 25 KM mjesečno jednom djetetu pruži stalna potpora u vidu namirnica, školovanja, odjeće, obuće i osnovne medicinske njege. Tokom posjeta zajednicama, volonteri direktno prate okolnosti u kojima ove porodice žive i uručuju neophodna sredstva za život.

Opisujući svakodnevicu na tamošnjim tržnicama, Karić navodi kako ne postoje ambalaže, vage niti bar-kodovi, već se povrće raspoređuje u male hrpice na starim vrećama na prašnjavom tlu, kao ogledalo neimaštine. Dubok utisak na nju ostavio je prizor dječaka koji prstima sakuplja posljednja zrna graha i riže iz metalne posude, kao i majke koja pod kišobranom doji novorođenče. Posebno potresan bio je i pokušaj da jednoj bosonogoj starici kupi papuče, što nije uspjela jer lokalni trgovci nisu prihvatali eure, novac čiju vrijednost i svrhu u tom okruženju uopšte ne poznaju.

Priprema hrane u školskim kuhinjama također oslikava surovost, ali i zajedništvo. Na primitivnim ložištima od kamena u ogromnim posudama kuha se grah sa zelenim lišćem, te ugali, gusta kukuruzna kaša tipična za istočni i južni dio kontinenta. Prema riječima nutricionistice, u tim posudama leži nada stotina djece kojima je to često jedini topli obrok tokom dana, pri čemu se pokazuje da istinska inovacija leži u nesebičnom dijeljenju resursa sa najugroženijima.

Posebno dirljiv bio je boravak u školi Burerabana, smještenoj na nadmorskoj visini od oko 2.000 metara, gdje su mališani i njihovi roditelji s nestrpljenjem iščekivali pomoć svojih kumova. Djeca su prilazila pitajući za rižu, grah ili obuću, dok su se pojedini plašili susreta jer se ranije nikada nisu susreli sa osobom bijele puti. Karić ističe da ova potresna iskustva, u sredini gdje se ništa ne baca jer se nema šta odbaciti, želi prenijeti kolegama i đacima u domovini kako bi poslužila kao snažan podsticaj za preispitivanje načina na koji razvijeni svijet tretira resurse.

Viralno dana u 7 ujutro

Najvažnije vijesti u vašem sandučiću, svaki dan.

Povezane priče