Nedavno sprovedena opsežna analiza podataka ukazuje na značajnu povezanost između veće konzumacije ultraobrađene hrane i povećanog rizika od raznih zdravstvenih problema. U ovo istraživanje bilo je uključeno skoro 8,8 miliona odraslih osoba.
Proizvodi poput smrznute pizze, gotovih jela, zaslađenih napitaka, pakiranih grickalica i slatkiša čine dio svakodnevne ishrane miliona ljudi. Iako su ovi proizvodi praktični i lako dostupni, nova analiza naglašava da bi njihov veći unos mogao biti povezan s povećanim rizikom od brojnih hroničnih zdravstvenih tegoba.
Naučnici su detaljno proučili podatke iz 51 prospektivne studije, koje su obuhvatile ukupno 8.819.894 odraslih ispitanika. Ovi učesnici su bili iz različitih dijelova svijeta, uključujući Ameriku, Evropu, Aziju i Okeaniju, a njihovo zdravlje praćeno je u periodu od dvije do 32 godine.
Dobiveni rezultati jasno su ukazali na povezanost između veće konzumacije ultraobrađene hrane i povećanog rizika od različitih zdravstvenih stanja. Kod osoba koje su unosile veće količine ove hrane, uočeni su veći rizici od kardiovaskularnih oboljenja, karcinoma, prekomjerne težine i gojaznosti. Također su zabilježeni povećani rizici od metaboličkog sindroma, dijabetesa, depresije, anksioznosti, probavnih bolesti, visokog krvnog pritiska i ukupne smrtnosti.
Analiza doze i odgovora pružila je posebno zanimljive podatke. Utvrđeno je da je svakih dodatnih 100 grama ultraobrađene hrane dnevno povezano s 14 posto većim rizikom od kardiovaskularnih problema. Isti dodatni dnevni unos od 100 grama nosio je četiri posto veći rizik od raka, tri posto veći rizik od smrtnosti od svih uzroka te dva posto veći rizik od metaboličkog sindroma ili dijabetesa.
Ultraobrađena hrana karakteristična je po tome što prolazi kroz više faza industrijske obrade i često sadrži aditive, te veće količine šećera, soli ili masti. U ovu kategoriju spadaju mnogi gotovi proizvodi koji se samo zagrijavaju ili odmah konzumiraju, kao što su određena gotova jela, zaslađeni napici, pakirane grickalice i industrijski pekarski proizvodi. Važno je naglasiti da nije svaka obrađena namirnica automatski ultraobrađena, jer sama obrada ne znači da je proizvod nezdrav.
Istraživači su istakli da njihova analiza ima određena ograničenja, s obzirom na to da su podaci o ishrani prikupljani putem upitnika, 24-satnih prisjećanja ili prehrambenih dnevnika. Također, osobe koje konzumiraju više ultraobrađene hrane često imaju i druge životne navike koje mogu utjecati na njihovo zdravlje. Stoga, rezultati ukazuju na povezanost, ali ne dokazuju direktnu uzročnost između ultraobrađene hrane i specifičnih bolesti. Autori studije sugerišu da bi smanjenje unosa ultraobrađenih proizvoda i njihova zamjena minimalno obrađenim namirnicama mogla biti značajna preventivna mjera protiv hroničnih bolesti.
