Nakon pet godina provedenih u Dublinu, porodica Raič donijela je odluku o povratku u Mostar, vođena finansijskim parametrima, podrškom najuže rodbine, povoljnijim okruženjem za odrastanje djece i većim osjećajem sigurnosti. Robert Raič je pojasnio da je prelomni trenutak bio polazak njihove starije kćerke u školu, uz želju da se izbjegne naknadna promjena obrazovnog i jezičkog sistema, dok je rođenje druge kćerke prije godinu dana dodatno učvrstilo tu odluku. Time su postali dio rastućeg trenda povratka građana koji su privremeno boravili u zapadnoevropskim zemljama.
Jedan od ključnih faktora bila je ekonomska računica, s obzirom na to da su visoke cijene najma većih stanova i predškolskih ustanova u Irskoj znatno opterećivale kućni budžet, dok su u Mostaru uspjeli kupiti vlastiti stambeni prostor. Robert još određeni period radi u Dublinu kao analitičar podataka jer radno mjesto ne omogućava stalni rad na daljinu, te istovremeno traži zaposlenje u Hercegovini i uređuje stan, dok se supruga Kristina priprema za traženje posla nakon upisa mlađeg djeteta u jaslice.
Osvrćući se na razlike u svakodnevici, Raič navodi da im neće nedostajati irska klima, saobraćajne gužve, užurbanost niti izraženi materijalizam, kao ni problem beskućništva koji je izražen na ulicama Dublina zbog tamošnje stambene krize. S druge strane, ističe prednosti irske funkcionalne administracije, digitalizacije javnih usluga, transparentnosti i poštovanja radničkih prava, dodajući kako bi bilo korisno da se takve prakse primijene i u Bosni i Hercegovini. Porodicama koje razmatraju sličan korak poručio je da pažljivo procijene svoje prioritete i ne posmatraju migracije kao neuspjeh, već kao vrijedno iskustvo.
