Aktuelnosti
Novac od naknada koje plaćaju termoelektrane, lokalne zajednice u Federaciji BiH ulažu u infrastrukturu i zaštitu okoliša, ali problem je u zakonu koji ne propisuje dovoljno jasno kako ta sredstva treba koristiti, pratiti i mjeriti njihov učinak.
Sredstva koja lokalne vlasti primaju zahvaljujući radu termoenergetskih objekata trebala bi primarno služiti saniranju posljedica dugotrajnog zagađenja okoline. Ipak, prema najnovijem izvještaju Ureda za reviziju institucija u Federaciji BiH, glavni problem leži u nepreciznim zakonskim rješenjima koja ne definišu jasno planiranje, potrošnju i kontrolu ovog novca. Revizorski postupak za period od 2023. do 2025. godine obuhvatio je Grad Tuzlu, Općinu Kakanj i Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije.
Revizori su konstatovali da nadležni organi nisu stvorili preduvjete za efikasno raspolaganje ovim sredstvima, što direktno sputava napore u očuvanju životne sredine. Ključni propust identifikovan je u Zakonu o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda preduzeća ostvarenih radom termoelektrana, jer ni nakon posljednjih izmjena nisu definisani udjeli ulaganja, jasna namjena novca niti rigorozan nadzor i izvještavanje. Uslijed takvih pravnih praznina, lokalne samouprave troše namjenski prihod bez mjerljivih ekoloških rezultata.
Razlike u praksi najočitije su kada se uporede podaci za Tuzlu i Kakanj. U posmatranom periodu Tuzla je 49 posto prikupljenih naknada usmjerila u komunalnu infrastrukturu sa ekološkom komponentom, dok je dodatnih 35 posto direktno uloženo u zaštitu okoliša i energetsku efikasnost. Iako je Tuzla pokazala određeni stepen odgovornosti, revizija je i tu ukazala na manjak strateškog planiranja i praćenja stvarnih efekata.
S druge strane, u Kaknju je situacija drastično nepovoljnija po pitanju ekologije, budući da je ta općina čak 95 posto sredstava preusmjerila u projekte lokalnog ekonomskog razvoja. Pritom su ulaganja u energetsku efikasnost i zaštitu životne sredine u potpunosti izostala, iako je ekologija primarna zakonska namjena ovih naknada. To potvrđuje manjkavost zakonskog okvira koji dopušta proizvoljna tumačenja i trošenje novca mimo stvarnih ekoloških prioriteta.
Revizori su istakli da lokalne zajednice nemaju precizno definisane ekološke ciljeve niti interne akte sa kriterijima za odabir projekata, zbog čega izostaje transparentnost i stvarni uvid u efekte potrošenih miliona. Stanovnici Tuzle i Kaknja svakodnevno trpe posljedice rada termoelektrana, stoga ove naknade moraju služiti ublažavanju ekološkog tereta kroz čistiji zrak i bolju infrastrukturu, a ne kao običan budžetski prihod bez jasnog nadzora i adekvatne evaluacije.
Nakon uočenih nepravilnosti, Ured za reviziju uputio je preporuke za poboljšanje zakonskih propisa, praćenja i kontrole utroška ovih javnih sredstava. Zaključak revizije nije samo pitanje da li se novac troši, već nedostatak mehanizma koji bi osigurao da ulaganja pruže konkretnu i vidljivu korist građanima koji decenijama žive u neposrednoj blizini zagađivača.
