U Sarajevu su se okupili brojni prijatelji i saradnici kako bi odali počast istaknutoj književnici Biseri Alikadić, čiji je višedecenijski književni rad ostavio neizbrisiv trag u bosanskohercegovačkoj kulturi. Tokom memorijalnog skupa, glumica Nasiha Borić pročitala je odlomak iz pjesme 'Molitva', uvrštene u zbirku poezije 'Kapi i mahovina' iz 1975. godine, djelo koje se prepoznaje kao izuzetno važan iskaz ženske žudnje na ovim prostorima.
Osvrćući se na stvaralaštvo Bisere Alikadić, Nasiha Borić je naglasila njen presudan utjecaj na slobodu umjetničkog izraza autorica u periodu kada su određene teme bile tabu. Borić je navela: 'Pa trebalo bi nam puno vremena zapravo da sagledamo kolika je važnost Bisere u našem vremenu, pogotovo takozvanog ženskog pisma, mada ja ne volim književnost dijeliti na muško i žensko pismo. Ja se sjećam da sam još kao gimnazijalka čitala 'Larvu', što je bio prvi erotski roman. I za mene je to bilo nevjerovatno - kako je ona, čak i pod cijenu toga da joj se otac, čini mi se, odrekao ili porodica, pisala slobodno, pisala o iskustvima o kojima je tad bilo nezamislivo da pišu žene, kao što je bilo nezamislivo prije toga, prije ne znam, iza '40-e godine, da žene Bošnjakinje, to jest muslimanke, idu u glumice, na primjer.To su revolucionarke u tom smislu'.
Prisjećajući se saradnje i ličnog odnosa s književnicom, Borić je podijelila i detalje njihovog posljednjeg susreta. Tom prilikom je izjavila: 'Kasniji Biserin opus sam jako voljela i radila sam u Beču 'Žene pjevaju o ratu', gdje sam uzela Biseru Alikadić i Ingeborg Bachmann. Radila sam i s djecom u Beču njenu poeziju, susretala sam se s njom i to je za mene bila jedna izuzetna žena, puna strasti, puna ljubavi, nepatvorena, bez imalo hinle, ono što se kaže. Živjela je sama i ja sam bila ta koja je posljednja sam je vidjela, slučajno sam se zatekla na Kumu. Sestra je dovela, bila je na kolicima i rekla mi je: 'Ona je u komi'. Možda je tad već bila i mrtva'.
