Viralno.

Upala mokraćnog mjehura kod muškaraca: Simptomi koje ne treba zanemariti

Upala mjehura kod muškaraca nije bezazlena: Ove simptome ne smijete ignorisati - Pečenje pri mokrenju, učestali odlasci u toalet, krv u mokraći i bol mogu ukazivati na infekciju koja zahtijeva liječenje

Upala mokraćnog mjehura kod muškaraca: Simptomi koje ne treba zanemariti

Infekcije mokraćnog sistema češće su kod žena, ali se javljaju i kod muškaraca. Kod muškaraca, ove infekcije mogu biti povezane s drugim zdravstvenim problemima i potencijalno zahvatiti prostatu. Zbog toga je izuzetno važno prepoznati simptome na vrijeme i potražiti medicinsku pomoć.

Infekcija nastaje prodorom bakterija u mokraćnu cijev, gdje se one razmnožavaju. Najčešći uzročnik je bakterija Escherichia coli, koja je prirodno prisutna u crijevima. Kod mlađih muškaraca ovakve infekcije su rjeđe, dok rizik značajno raste s godinama, posebno nakon pedesete.

Najčešći simptomi uključuju učestalu potrebu za mokrenjem, pri čemu se izlučuju male količine urina. Također se javljaju pečenje i bol tokom samog čina mokrenja. Urin može postati zamućen, poprimiti jak i neugodan miris, a u nekim slučajevima može biti prisutna i krv.

Ukoliko se infekcija proširi na bubrege, može doći do stanja poznatog kao pijelonefritis. Tada se mogu pojaviti ozbiljniji simptomi poput visoke temperature, groznice, mučnine i povraćanja. Česta je i tupa bol u leđima, a ponekad simptomi mogu nalikovati upali prostate, praćeni bolom i nelagodom u donjem dijelu stomaka ili leđa.

Kod starijih muškaraca, povećana prostata predstavlja značajan faktor rizika jer može pritiskati mokraćnu cijev i otežavati potpuno pražnjenje mjehura. Zadržavanje urina u mjehuru stvara povoljne uslove za razmnožavanje bakterija. Dodatni faktori rizika uključuju bubrežne kamence, dijabetes, dugotrajnu upotrebu urinarnog katetera i nedovoljan unos tečnosti. Nezaštićeni spolni odnosi također mogu biti povezani s pojedinim infekcijama mokraćnog sistema.

Dijagnoza započinje razgovorom ljekara s pacijentom o prisutnim simptomima i prikupljanjem podataka o njegovom općem zdravstvenom stanju. Ključni dijagnostički postupak je urinokultura, kojom se potvrđuje prisustvo bakterija i određuje njihova vrsta. Antibiogram se radi kako bi se utvrdila osjetljivost bakterije na različite antibiotike, što omogućava odabir najefikasnije terapije i minimizira nepotrebnu upotrebu antibiotika.

Bakterijske infekcije mokraćnog sistema liječe se antibioticima, a trajanje terapije određuje se na osnovu vrste infekcije i procjene ljekara. Ključno je pridržavati se uputa za uzimanje lijekova i ne prekidati terapiju samoinicijativno, čak i ako simptomi nestanu. Tokom trajanja infekcije, preporučuje se adekvatan unos tečnosti, posebno vode, osim ako ljekar ne savjetuje drugačije. Hitna ljekarska pomoć neophodna je u slučaju pojave visoke temperature, jake boli u leđima, povraćanja, krvi u mokraći ili naglog pogoršanja općeg stanja.