Iako kristalizacija džema često djeluje neprivlačno, pojava sitnih kristala ne znači nužno da je namirnica pokvarena. Ova promjena nastaje kada se šećer vremenom odvoji od smjese i ponovo stvrdne, pretvarajući glatku teksturu u zrnastu. Do procesa dolazi zbog visokog udjela šećera, neadekvatno zatvorene tegle iz koje isparava vlaga, naglih temperaturnih oscilacija ili dugog stajanja, dok su domaće varijante podložnije ovom fenomenu jer sadrže znatno manje stabilizatora.
Stručnjaci ističu da je ušećereni džem u većini slučajeva potpuno bezbjedan za konzumaciju, uprkos tome što je tvrđi, hrskaviji i teže se razmazuje. Blago kristalisanu smjesu moguće je i spasiti jednostavnim zagrijavanjem u mikrovalnoj pećnici, stavljanjem tegle u toplu vodu ili blagim kuhanjem na šporetu uz često miješanje. Ipak, ključno je paziti na temperaturu kako pregrijavanje ne bi trajno narušilo aromu i strukturu namirnice.
Za razliku od bezopasnog šećera, pojava vidljive plijesni, kiselkast miris ili neobičan okus jasni su znakovi kvarenja zbog kojih se džem mora odmah ukloniti iz upotrebe. Da bi se spriječila kontaminacija bakterijama, preporučuje se uvijek koristiti isključivo čist pribor i izbjegavati vraćanje već korištene kašike u teglu.
