Prije približno 2.500 godina, Etrušćani nisu gradili svoje grobnice isključivo kao počivališta za preminule, već su ih pažljivo projektovali kako bi ostavile snažan utisak na čula onih koji u njih uđu. Do ovih saznanja došli su Jacqueline Ortoleva sa University of Oxford i Maurizio Forte sa Duke Universityja, koji su analizirali dvije grobnice iz 5. stoljeća prije nove ere u Italiji – Grobnicu plavih demona i Grobnicu pijetla. Tokom rada koristili su kombinaciju arheoakustike, vještačke inteligencije i analize vizuelnih elemenata.
Rezultati analize ukazuju na to da su drevni graditelji vješto manipulirali prostorom, zvukom i rasvjetom radi postizanja specifične atmosfere. U Grobnici plavih demona primijećena je izražena reverberacija i odjeci koji su pojačavali akustični doživljaj, dok je treperava svjetlost baklji, kadionica i svijeća od loja i pčelinjeg voska stvarala iluziju pokreta na oslikanim zidovima. Cjelokupan ambijent bio je dodatno upotpunjen mirisima ceremonijalnih tečnosti i tamjana.
Naučnici ističu da zvuk presudno oblikuje ljudsku percepciju okruženja, napominjući kako moderna istraživanja dokazuju da su tu činjenicu prepoznavali još rani arhitekti. Zbog toga se vjeruje da su ove podzemne prostorije funkcionisale poput svojevrsnih pozornica namijenjenih živima. U njima su se mogli odvijati različiti rituali, obilježavanja značajnih datuma, kao i ceremonije odavanja počasti precima.