Ishod općih izbora u Bosni i Hercegovini stvorio je preduvjete za uspostavljanje nove vladajuće većine na državnom nivou, koju bi, prema ocjeni političkog analitičara Danijela Vidovića, mogle činiti stranke SNSD, HDZ BiH i SDA, uz moguće učešće jedne manje bošnjačke političke opcije. Vidović je u medijskom istupu analizirao postizborne koalicije, međustranačke relacije, strukturu Predsjedništva BiH te izglede za izmjene Izbornog zakona.
Vidović naglašava da su izbori jasno profilirali pobjednike unutar tri konstitutivna naroda – SNSD među Srbima, HDZ BiH među Hrvatima i SDA među Bošnjacima. Prema njegovim riječima, biračko tijelo ostalo je vjerno nacionalnim opcijama, pri čemu je ocijenio da su sve vodeće stranke u zemlji suštinski nacionalnog karaktera, uključujući i SDP BiH, dok SNSD posljednjih godina zauzima izrazitije desne stavove.
Kada je riječ o Bošnjacima, Vidović napominje da je uspjeh SDA djelimično u sjeni poraza Bakira Izetbegovića u izbornoj utrci za Predsjedništvo BiH od Denisa Bećirovića. Ipak, on procjenjuje da izbor Bećirovića, koji je nastupio uz podršku 14 stranaka i gradio samostalan profil u odnosu na SDP, neće predstavljati kočnicu za imenovanje novog predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.
Osvrćući se na matematičku prirodu koalicija u BiH, Vidović ističe da se partnerstva ne temelje na ideologiji već na potrebi osiguravanja parlamentarne većine. On prognozira da će Vijeće ministara popuniti kadrovi SNSD-a, HDZ-a BiH i SDA, pri čemu vidi Stranku za BiH, posebno nakon rezultata Semira Efendića, kao izglednijeg partnera u odnosu na SDP. Također predviđa brže formiranje Vlade Republike Srpske zbog dominacije SNSD-a, dok bi proces u Federaciji BiH mogao biti složeniji zbog posrednih izbora za domove naroda.
Govoreći o članu Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, Vidović je izbor Darijane Filipović označio ključnim momentom i prilikom za stabilizaciju bošnjačko-hrvatskih odnosa. Naglasio je da bi se time mogao otvoriti prostor za izmjenu Izbornog zakona već u prvoj godini mandata, s ciljem da se pronađe model koji garantuje da hrvatski birači biraju vlastite predstavnike bez preglasavanja.
Na kraju se osvrnuo i na primjenu novih tehnologija i pitanje odziva birača, ocijenivši da je kombinovani sistem elektronskog i klasičnog glasanja mogao unijeti poteškoće starijim građanima. Upozorio je i na nesrazmjer između 3,4 miliona registrovanih birača i procjene da u BiH realno živi manje od 2,5 miliona ljudi, zaključivši da je stvarni odziv građana koji žive u zemlji znatno veći od statistički prikazanog.
