Tokom jesenjih mjeseci vozači znatno češće putuju po mraku, posebno pri povratku s radnog mjesta. Čak i dionice koje dobro poznaju u tim uslovima poprimaju sasvim drugačiji izgled jer se pješaci teže uočavaju, linije kolovoza postaju nejasne, a farovi vozila iz suprotnog pravca privremeno narušavaju vidokrug. Zbog toga osnovno pravilo nalaže prilagođavanje brzine tako da se vozilo u svakom trenutku može bezbjedno zaustaviti unutar osvijetljenog dijela puta.
Održavanje čistoće vjetrobranskog stakla presudno je za bezbjedno kretanje noću. Masni sloj s unutrašnje strane stakla tokom dana je jedva vidljiv, dok u mraku izaziva prelamanje svjetlosti i stvara zasljepljujući odsjaj oko drugih automobila. Preporučuje se temeljito pranje svih stakala, retrovizora i rasvjetnih tijela, kao i zamjena dotrajalih metlica brisača, dok se zamagljivanje efikasno rješava uključivanjem klima-uređaja.
Upotreba dugih svjetala olakšava preglednost na neosvijetljenim putevima, ali ih je neophodno blagovremeno ugasiti prilikom susreta s drugim automobilom ili vožnje iza njega. Na brdovitim i krivudavim dionicama ne treba se u potpunosti oslanjati na automatizovane sisteme jer senzori mogu zakasniti s reakcijom. Ukoliko drugi učesnici u saobraćaju često reaguju svjetlosnim upozorenjima, važno je provjeriti jesu li farovi pravilno podešeni i opremljeni odgovarajućim sijalicama.
U slučaju zasljepljivanja svjetlima vozila iz suprotnog smjera, preporučuje se usmjeravanje pogleda ka desnoj ivici saobraćajne trake uz postepeno usporavanje i zadržavanje stabilnog pravca. Iznenadna i oštra skretanja volanom mogu prouzrokovati veće incidente. Ako se nakon mimoilaženja jave smetnje u vidnom polju, brzinu ne treba povećavati dok se oči ponovo ne priviknu, a po potrebi automobil treba privremeno zaustaviti na bezbjednom mjestu van kolovoza.
Padavine noću donose dodatne rizike jer mokar kolovoz reflektuje svjetlost, produžava zaustavni put i otežava uočavanje rupa i saobraćajne signalizacije. Voda koju izbacuju točkovi automobila ispred može trenutno narušiti preglednost, zbog čega je nužno održavati veći razmak. Brzina se mora prilagoditi stvarnoj vidljivosti na terenu, pa čak i na dionicama gdje je propisano 90 km/h takva vožnja može biti rizična uz slabu vidljivost kratkih svjetala.
Pješaci u tamnoj odjeći i divljač predstavljaju ozbiljnu prijetnju na neosvijetljenim trasama, posebno u blizini autobuskih stajališta, prelaza ili šumskih područja. U takvim situacijama kontrolisano kočenje je znatno sigurnije od naglih manevara izbjegavanja. Dodatno, unutrašnje osvjetljenje ekrana i kontrolne table treba smanjiti kako bi se oči lakše prilagodile tami.
Umor za volanom predstavlja opasnost koju ne mogu ublažiti ni spuštanje prozora ni glasna muzika. Znakovi poput učestalog zijevanja, pada koncentracije ili gubitka sjećanja na pređene kilometre jasno ukazuju na potrebu za prekidom putovanja. Pravovremeno zaustavljanje i kratak odmor znatno su važniji od nastojanja da se bržom vožnjom nadoknadi vrijeme.
