Viralno.
Magazin

Uzroci neugodnog mirisa kod pasa nakon boravka u vodi i načini prevencije

Neki psi nakon plivanja poprime ustajao ili kiseo miris, sličan mirisu veša koji se nakon pranja nije do kraja osušio. Miris obično oslabi kad se pas osuši, ali se vraća čim se ponovo pokvasi. Najizraženiji je kod pasa s gustom dlakom.

Uzroci neugodnog mirisa kod pasa nakon boravka u vodi i načini prevencije

Gusto i masno krzno, karakteristično za lovačke pasmine poput retrivera, pruža efikasnu zaštitu od niske temperature vode i omogućava brže sušenje. Ipak, ista struktura dlake lako sakuplja i zadržava različite organske tvari iz okruženja u kojem pas boravi. U krznu se često talože alge, bakterije, životinjski i riblji izmet, biljni ostaci te druge nečistoće, koje i nakon sušenja ostaju prisutne te razvijaju intenzivan, neprijatan miris, posebno ukoliko postoji upalni proces na koži.

Stručnjaci savjetuju da se pas neposredno nakon izlaska iz vode temeljito ispere čistom vodom pomoću crijeva sa raspršivačem, kako bi se uklonio veći dio nataloženih čestica. Za ljubimce koji redovno plivaju preporučuje se periodično skraćivanje krzna, dok se u međuvremenu mogu koristiti namjenski sprejevi za neutralisanje mirisa. Ipak, najdjelotvornija mjera je detaljno kupanje nakon svakog plivanja, čime se u potpunosti eliminišu nečistoće i hlor, pri čemu odabir odgovarajućeg šampona treba prilagoditi savjetu veterinara.

Potpuno sušenje psa nakon kupanja ili plivanja je ključno, jer se prirodno sušenje na zraku ne preporučuje zbog rizika od zadržavanja vlage. Vlažna dlaka stvara pogodno tlo za nekontrolisano razmnožavanje gljivica i bakterija, što ne samo da pojačava ustajali miris već direktno izaziva dermatološke probleme. Iako se psi instinktivno otresaju, to često nije dovoljno kod pasmina s gustim krznom ili izraženim kožnim naborima, gdje je cirkulacija zraka minimalna.

Za razliku od uobičajenog mirisa mokre dlake, miris uzrokovan kožnom infekcijom znatno je oštriji, kiselkast i neprijatan, te često predstavlja primarni simptom oboljenja. Prilikom pregleda tijela ljubimca važno je obratiti pažnju na crvenilo, perutanje, kraste, osip ili pretjerano mašćenje kože, kao i na pojavu pojačanog svrbeža. U slučaju sumnje na infekciju neophodna je posjeta veterinaru koji može propisati antibiotsku ili antimikotičku terapiju, lokalne preparate ili medicinske šampone.

Kada infekcija ne zahtijeva primjenu jačih lijekova, iritaciju i svrab moguće je ublažiti blažim preparatima koji se izdaju bez recepta, poput šampona na bazi zobi, uz prethodnu stručnu konsultaciju. Kod životinja koje su hronično sklone kožnim oboljenjima, dugoročno rješenje može biti i prilagođavanje režima ishrane uz uvođenje odgovarajućih dodataka prehrani koji jačaju kožnu barijeru.

Viralno dana u 7 ujutro

Najvažnije vijesti u vašem sandučiću, svaki dan.

Povezane priče