Mladi u Bosni i Hercegovini i dalje izražavaju želju za osnivanjem porodice, ali odluku o roditeljstvu sve češće odgađaju. Ključni faktori koji utječu na ovu odluku su sigurnost zaposlenja, mogućnost samostalnog stanovanja, dostupnost predškolskih ustanova i sposobnost usklađivanja poslovnog i porodičnog života. Nedostatak ovih osnovnih uslova predstavlja značajnu prepreku za planiranje budućnosti.
Istraživanje Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija (UNFPA) iz 2025. godine, provedeno među 758 ispitanika u BiH starosti od 18 do 39 godina, potvrdilo je ove trendove. Finansije su bile glavni razlog za odgađanje roditeljstva za 36 posto ispitanika, dok su pronalazak partnera (35%), zdravstvena pitanja (33%) i nedostatak adekvatnog stana (24%) također visoko rangirani. Analiza UNFPA naglašava da stabilno zaposlenje, samostalno stanovanje i stabilno partnerstvo predstavljaju preduvjete za roditeljstvo.
Demografski podaci za Federaciju BiH iz 2025. godine ukazuju na ozbiljnost situacije, s negativnim prirodnim priraštajem od 5.154 stanovnika, jer je rođeno 15.387 djece, a umrla je 20.541 osoba. Negativan priraštaj zabilježen je u devet od deset kantona, s izuzetkom Zapadnohercegovačkog kantona. Federalni zavod za programiranje razvoja upozorava na kontinuirani pad broja živorođenih i nisku stopu fertiliteta od 1,12 djeteta po ženi u 2024. godini, što je znatno ispod nivoa potrebnog za prostu reprodukciju stanovništva.
Iako postoji federalni Zakon o materijalnoj podršci porodicama s djecom, koji obuhvata dječiji dodatak (oko 195 KM mjesečno) i novčanu pomoć nezaposlenim porodiljama (oko 565 KM mjesečno), kantoni imaju slobodu da utvrđuju dodatna prava. To dovodi do značajnih razlika u nivou podrške širom Federacije BiH, gdje obim pomoći u velikoj mjeri zavisi od mjesta prebivališta. Federalna vlada je dodijelila 200 miliona KM kantonima, uz obavezu da najmanje 20 posto tog iznosa utroše na demografske politike.
Pojedini kantoni razvijaju šire pakete podrške koji uključuju i rješavanje stambenog pitanja, ne samo novčane naknade. Kanton Sarajevo, na primjer, nudi subvencije za najamninu mladim parovima, dok Tuzlanski kanton subvencionira kamate na stambene kredite i ulaže u dostupnost vrtića. Hercegovačko-neretvanski kanton refundira porez na promet nekretnina za mlade porodice koje prvi put rješavaju stambeno pitanje, a Unsko-sanski kanton je uveo subvencije za stambeno zbrinjavanje i zakupninu.
Razlike u podršci su prisutne i unutar samih kantona, gdje općine i gradovi dodaju vlastite programe, što znači da dvije porodice sa sličnim prihodima mogu dobiti različitu pomoć. Ove mjere obuhvataju širok spektar, od jednokratnih pomoći za novorođenčad do dugoročnih subvencija za vrtiće, produženi boravak i besplatne udžbenike. Za mlade, granice između pronatalitetnih, socijalnih, obrazovnih i stambenih politika su nejasne, jer svi ovi faktori direktno utječu na njihov kućni budžet i organizaciju svakodnevnog života.
Podaci jasno pokazuju da mladi žele djecu, ali im je potrebna finansijska sigurnost, stabilan posao i samostalno stanovanje kao preduvjeti. Iako se sistem podrške postepeno širi, demografska slika Federacije BiH ostaje nepovoljna, s više umrlih nego rođenih. Stoga je ključno usmjeriti se na stvaranje uvjeta koji mladima omogućavaju da donesu odluku o roditeljstvu, osiguravajući im dugoročnu podršku koja ne prestaje nakon prve godine djetetovog života.
