Životni put Mirsada Čauševića, Prijedorčanina koji decenijama živi i radi u Čikagu, nosi nesvakidašnju težinu i dramatičnost. Kao dvadesettrogodišnjak uspio je preživjeti torture u zloglasnim logorima Omarska i Manjača, pri čemu je izgubio dvojicu braće. Nakon tih strahota, u Sjedinjene Američke Države stigao je sa statusom izbjeglice i sa svega dvadeset dolara u džepu.
Početak u novoj sredini obilježio je težak rad, a njegov prvi angažman bio je plaćen tek 5,75 dolara po satu. Ipak, zahvaljujući izuzetnoj upornosti, Čaušević je iz vlastite garaže uspio razviti uspješno preduzeće koje je s vremenom opsluživalo oko 25.000 klijenata. Nakon više od tri decenije poslovanja kompaniju je prodao za višemilionski iznos, ostvarivši zapažen preduzetnički uspjeh.
Govoreći o ostvarenju američkog sna, Čaušević naglašava i njegovu visoku cijenu koja se ogledala u neprekidnom radu i propuštenim trenucima s porodicom, uz jasnu spoznaju da bogatstvo samo po sebi ne donosi sreću. Uprkos svim proživljenim traumama, ističe kako u njemu nema mržnje, ali da čvrsto ostaje posvećen borbi za istinu i pravdu, dok starost želi provesti u svojoj domovini Bosni i Hercegovini.
