Građani Bosne i Hercegovine primorani su vlastitim sredstvima finansirati liječenje i nabavljati neophodne medikamente po znatno većim cijenama u odnosu na države regiona, čak i kada bi im te terapije morale biti obezbijeđene bez naknade. Zbog sporih administrativnih tokova, neefikasnih tenderskih procedura te nagomilanih dugovanja prema dobavljačima, zdravstveni sistem se učestalo suočava sa nestašicama ključnih lijekova.
Onkološki pacijenti u Kantonu Sarajevo ponovo su prinuđeni da samostalno rješavaju problem nabavke citostatika usljed njihovog nedostatka, dok je šest udruženja pacijenata iz Tuzlanskog kantona pokrenulo inicijativu za uspostavljanje kantonalnog fonda koji bi pomogao teško oboljelima. Pored propusta u sistemu javnih nabavki, ključni razlog zašto su isti medikamenti u Srbiji jeftiniji i do 40 posto leži u odbijanju vlasti da snizi stopu PDV-a na lijekove, uprkos dugotrajnim apelima javnosti.
Direktorica Agencije za lijekove BiH Nataša Grubiša pojasnila je u izjavi za medije da se maksimalna veleprodajna cijena formira prema komparativnom modelu na osnovu cijena u referentnim zemljama, odnosno Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji, dok rezervne države čine Bugarska i Italija. Ona dodaje da Agencija određuje maksimalnu veleprodajnu maržu do osam procenata, dok na konačnu cijenu utiču i maloprodajne marže koje propisuju entitetska ministarstva zdravstva, dostižući do 25 posto u Federaciji BiH, odnosno 20 posto u Republici Srpskoj.
