Izborni model u Bosni i Hercegovini funkcionira tako što birači prvenstveno glasaju za političke subjekte, uz mogućnost davanja glasa pojedincima s odabrane liste. Nakon izmjena koje je donio visoki predstavnik Christian Schmidt, omogućeno je glasanje za najviše tri kandidata unutar jedne partije. Svaki pojedinačni glas doprinosi ukupnom rezultatu stranke, dok kandidat s niže pozicije može preteći bolje plasirane kolege isključivo ako osvoji minimalno 20 posto od ukupnih glasova koje je njegova stranka dobila, što u praksi predstavlja rijetkost.
Ovakva pravila dovode do paradoksalnih ishoda, a najizraženiji je zabilježen u Posavskom kantonu. Tamo je kandidatkinja HDZ-a Svetlana Kamenjaš osigurala ulazak u kantonalnu skupštinu sa samo 83 osvojena glasa, čime je imala najmanju pojedinačnu podršku unutar svoje stranke. Ipak, mandat je pripao njoj jer je bila deveta na listi, a HDZ je u tom kantonu osvojio ukupno 13 mandata.
Podaci pokazuju da ovo nije izolovan slučaj, budući da je na svim nivoima vlasti čak 137 kandidata osiguralo skupštinska mjesta isključivo na osnovu visoke pozicije na stranačkoj listi, dok su kandidati s većim brojem glasova ostali bez mandata. Na državnom nivou to se dogodilo dva puta: u izbornoj jedinici 2A mandat za Predstavnički dom PSBiH osvojila je kandidatkinja HDZ-a Antea Čilić sa 3.377 glasova uprkos činjenici da je pet stranačkih kolega imalo bolji rezultat, dok je u jedinici 5A Mirela Avdić iz SDA ušla u državni parlament sa 6.240 glasova, preskočivši četvero kolega sa snažnijom podrškom.
