Na Klinici za neurologiju Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli svake godine se hospitalizira između 900 i 1.100 pacijenata pogođenih moždanim udarom, pri čemu ovi bolesnici zauzimaju skoro dvije trećine ukupnih bolničkih kapaciteta. Iako su modernizovani protokoli znatno smanjili stopu smrtnosti, ljekari ističu da znatan broj oboljelih prekasno stiže po ljekarsku pomoć, čime se onemogućava primjena najsavremenijih medicinskih tretmana. Zbog toga ključnu ulogu u spašavanju života imaju rano uočavanje prvih znakova oboljenja i kontrola faktora rizika.
Načelnik Klinike za neurologiju UKC-a Tuzla Zikrija Dostović naglašava da je uočavanje simptoma primarni preduslov za pravovremeno reagovanje, napominjući: "Svaka minuta je važna i iz tog razloga potrebno je da svaka osoba na vrijeme prepozna pojavu simptoma i znakova moždanog udara kako bi se pravovremeno krenulo u protokol liječenja." Bolest nastupa naglo, a manifestuje se slabošću u ekstremitetima, otežanim ili nerazumljivim govorom, smetnjama s vidom te gubitkom ravnoteže. Ljekari apeluju da se u slučaju pojave makar i jednog od ovih znakova odmah pozove hitna pomoć, bez čekanja ili davanja lijekova na svoju ruku.
Govoreći o statističkim podacima, šef Odjeljenja neurološke poliklinike sa dnevnom bolnicom Omer Ibrahimagić navodi: "Broj moždanih udara je otprilike na nivou do 1.100 godišnje. Međutim, zahvaljujući našem radu, struci, nauci i entuzijazmu, broj umrlih smanjio se, odnosno prepolovio u odnosu na ono što je bilo prije 15 do 20 godina." Nekadašnja smrtnost od 35 do 40 procenata prepolovljena je kontinuiranim stručnim usavršavanjem, no Ibrahimagić upozorava na deficit kadra, s obzirom na to da će klinika početkom naredne godine imati najmanji broj specijalista neurologije u protekle 22 godine. Također podsjeća na važnost kontrole pritiska, masnoća u krvi, izbjegavanja pušenja, alkohola, opijata te smanjenja stresa.
Šef Odjeljenja za cerebrovaskularne bolesti Dževdet Smajlović ističe da je ishemijski moždani udar zastupljen u oko tri četvrtine slučajeva te podvlači značaj brzine izrekom: "Vrijeme je mozak. Dužina vremena od pojave prvih simptoma moždanog udara do dolaska na Kliniku za neurologiju UKC-a Tuzla najvažnija je ako želimo razmišljati o pozitivnom ishodu liječenja." U ovoj ustanovi se već dvije decenije izvodi trombolitička terapija koja je primijenjena približno 400 puta, dok se mehanička trombektomija trenutno izvodi u pojedinačnim situacijama. Smajlović upozorava da oko 90 posto lokalnih pacijenata zakasni na primjenu specifičnih terapija, dodajući: "Mi ne možemo reći da smo zdravstveno prosvijećena nacija. Počinjemo cijeniti zdravlje tek kada ga izgubimo."
Prije dvije decenije u tuzlanskom kliničkom centru otvorena je među prvima u Federaciji BiH specijalizovana jedinica za moždani udar, što je već u prvoj godini rada smanjilo smrtnost za oko deset procenata jer je kompletan medicinski tim stavljen direktno na raspolaganje bolesniku. Kada je riječ o rehabilitaciji, Smajlović odbacuje ranija uvjerenja o kratkim rokovima: "Davno je prošlo vrijeme kada se govorilo da se ono što se može oporaviti od moždanog udara oporavi u prvih mjesec, dva ili tri. To nije tačno. Dok je pacijent živ, ima šansu da mu se stanje popravi." U složenom procesu oporavka ravnopravno učestvuju neurolozi, fizijatri, terapeuti i logopedi.
Ova bolest predstavlja ogroman udarac ne samo za pacijenta već i za njegovu okolinu, što potvrđuje i Dostović riječima: "To je kompleksna situacija. U jednoj sekundi nastaje promjena za pacijenta, promjena života, prijetnja invaliditetom, promjena za porodicu, ali i za zdravstveni i socijalni sistem." Zbog dugotrajnih posljedica neophodno je jačanje kapaciteta intenzivne njege i rehabilitacije, ali i kontinuirano djelovanje na prevenciji kroz zdrav način života. Kako zaključuje Ibrahimagić: "Na neke stvari na koje možemo utjecati kao medicinski radnici, mi utječemo, ali promijeniti svijet ne možemo. Prvo moramo promijeniti sebe, pa onda očekivati da će se promijeniti dunjaluk."
