Naučni tim pod vodstvom profesora Paola Pozzillija s Univerziteta Queen Mary u Londonu objavio je novu studiju u stručnom časopisu Medical Humanities, koji izdaje BMJ. Ovo je treće istraživanje u kojem Pozzilli sa saradnicima analizira život i preranu smrt renesansne plemkinje Simonette Vespucci, koja je preminula 1476. godine u svojoj 23. godini.
Simonetta je rođena kao Simonetta Cattaneo 28. januara 1453. godine u Liguriji, a sa 16 godina stupila je u brak s Marcom Vespuccijem, članom ugledne porodice firentinskih bankara. U tadašnjem društvu Firence isticala se inteligencijom i manirima, zbog čega ju je humanista Poliziano prozvao 'Neusporedivom', a uživala je i naklonost Lorenza i Giuliana de' Medici. Slavni slikar Sandro Botticelli ovjekovječio ju je na pet djela, uključujući 'Rođenje Venere' i 'Primaveru', te je bio toliko vezan za nju da je tražio da 1510. godine bude ukopan pored njenih nogu u crkvi Ognissanti.
Najnovija analiza fokusirala se na način na koji su Simonettine oči naslikane na 'Rođenju Venere' i drugim radovima. Istraživači su zabilježili prisustvo otoka oko oba oka, s naglaskom na lijevo, gdje je uočeno opušteno tkivo i nakupljanje tečnosti. Ovi fizički znakovi, u kombinaciji sa strabizmom, upućuju na mogućnost postojanja velikog tumora hipofize koji je pritiskom na kranijalne nerve prouzrokovao spušten kapak i razrokost, sugerišući da je njen specifičan pogled bio stvarni medicinski simptom, a ne puka stilska figura.
Govoreći o ovim zapažanjima, Pozzilli je naglasio kako je Botticelli bio izuzetno realističan slikar čija su djela sačuvala medicinske pokazatelje kroz stoljeća. Prema njegovim riječima, razrokost Simonette Vespucci, koja je nekada slavljena kao ideal renesansne privlačnosti i koju su oponašali stvaraoci poput Bronzina, zapravo predstavlja suptilan nagovještaj njene tragične sudbine.
Pretpostavka o postojanju adenoma hipofize iznesena je još 2019. godine, a istraživači su u junu ove godine, u saradnji sa stručnjacima s rimskog Univerziteta Campus Bio-Medico i Univerziteta u Kaliforniji, objavili nalaze u časopisu Endocrinology, Diabetes & Metabolism. U tom radu zaključeno je da je rast tumora doveo do apopleksije hipofize, odnosno naglog krvarenja u žlijezdi, što vide kao najizgledniji uzrok smrti. Domiziana Nardelli navela je kako historijska pisma između Piera Vespuccija i Lorenza de' Medicija svjedoče o njenom kolapsu tokom bala, nakon čega je trpila jake glavobolje, temperaturu, povraćanje i halucinacije, što odgovara slici rapidnog širenja ove vrste tumora.
Kao dodatni dokaz navodi se i djelo 'Alegorijski portret žene', gdje je Simonetta prikazana dok doji iako nije imala potomstvo, što uz promjene na licu upućuje na tumor koji luči prolaktin i hormon rasta, a hipoteza je testirana i softverom za prepoznavanje lica na pet portreta. Kao mogući okidači smrtonosne krize spominju se napor usljed plesa ili sumnje na nasilje koje se veže za Alfonsa II. Aragonskog, vojvodu od Kalabrije. Istraživači napominju da je riječ o teoriji zasnovanoj na pisanim zapisima i likovnim djelima, te da se tačan uzrok smrti nakon 550 godina ne može nepobitno dokazati.
