Savremeni kapitalistički model počiva na stalnom reinvestiranju profita i ekonomskom rastu, što je u protekla dva stoljeća podiglo životni standard i izvuklo stotine miliona ljudi iz siromaštva. Međutim, sve izraženija ekološka kriza i ubrzani razvoj vještačke inteligencije otvaraju dilemu da li je koncept beskonačnog rasta dugoročno održiv na planeti sa strogo ograničenim prirodnim resursima.
Ekonomista Igor Gavran naglašava da su resursi konačni te da nekontrolisana trka za profitom vodi u ekološku i društvenu propast. Prema njegovom mišljenju, rješenje je u istinskom održivom razvoju koji kvalitet života stavlja ispred pukih statističkih pokazatelja BDP-a, uz ocjenu da Zapad koristi tehnološki napredak prvenstveno radi profita i smanjenja troškova radne snage, dok se u modelima poput kineskog veća pažnja posvećuje javnom interesu.
S druge strane, ekonomski novinar Mijat Lakićević smatra da ključni izazov ne leži u fizičkim ograničenjima planete, već u načinu društvenog i političkog uređenja. On navodi da resursa poput energije i hrane ima dovoljno, ali da je problem u njihovoj raspodjeli i funkcionisanju vlasti, naglašavajući da se ekološki i civilizacijski izazovi mogu riješiti prvenstveno kroz svjetski mir, slobodu poduzetništva i snažnu vladavinu prava.
