Postavka pod nazivom „Sarajevo 1992. - 1996. Najduža opsada“ autora Marija Boccie biće otvorena 2. novembra u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine. Prije dolaska u grad u kojem su i nastale, fotografije su deset mjeseci bile izložene u Muzeju italijanske ratne historije u Roveretu uz posjetu više hiljada ljudi, a u sklopu projekta „Trancityons“ pod pokroviteljstvom Evropske unije predstavljene su i u Beogradu te Zagrebu. Boccia naglašava da izložbom želi podstaknuti kulturu mira i pružiti priliku građanima koji se prepoznaju na snimcima da tri decenije kasnije iznesu svoja lična iskustva.
Tokom ratnih godina Boccia je u Sarajevo ulazio preko linija razgraničenja automobilom, preko aerodromske piste ili letovima UNPROFOR-a, nastojeći dokumentovati situaciju s obje strane fronta, pri čemu je zabilježio i portrete odgovornih za napade. Kao posebna svjedočanstva izdvaja situacije nastale tokom granatiranja tadašnje ulice Maršala Tita. Zahvaljujući projektu Sniper Alley Sarajevo i Džemilu Hodžiću, djevojka snimljena dok bježi od granata javila mu se nakon trideset godina potvrdivši da je preživjela, dok se na drugoj fotografiji nalazio pjesnik Hadžem Hajdarević sa partnericom, koji se također naknadno javio i izrazio zahvalnost.
Osvrćući se na tvrdnje o takozvanom „Sarajevo safariju“, odnosno navodima o strancima koji su plaćali da pucaju na civile, Boccia je podsjetio da su se te informacije u gradu pojavile nakon medijskih objava u proljeće 1995. godine. Naveo je da se slaže s ocjenama novinara Adriana Sofrija objavljenim u listu Il Foglio, ističući da sam nikada nije direktno posvjedočio takvim pojavama uprkos prelascima linija, te da podržava rad Javnog tužilaštva u Milanu uz napomenu da su za pravne osude potrebni čvrsti materijalni dokazi.
