Gubitak ličnog identiteta u dugotrajnoj vezi često je postepen proces koji nastaje kroz brojne kompromise i stalno prilagođavanje partneru. Sasvim je prirodno da se životi partnera prepliću, ali problem nastaje kada granica između zajedništva i individualnosti potpuno nestane. Stručnjaci ističu da to ne znači nužno krizu odnosa, već potrebu za usklađivanjem bliskosti i ličnog prostora.
Potreba za pretjeranim prilagođavanjem nerijetko proizilazi iz ranijih obrazaca ponašanja, prema kojima se ljubav mora 'zaslužiti', ali i iz društvenih očekivanja koja odricanje nameću kao mjerilu posvećenosti. Vremenom se zanemarivanje ličnih potreba pretvara u nesvjesnu naviku kako bi se izbjegli sukobi ili potencijalno nezadovoljstvo partnera.
Među glavnim pokazateljima ovog stanja jesu zapostavljanje ranijih hobija i interesa, kao i prorjeđivanje kontakata s vlastitim krugom prijatelja zarad isključivo zajedničkog društva. Također, česta pojava je i nesposobnost definisanja sopstvenih želja, što se manifestuje prepuštanjem svih odluka partneru, dok u izraženijim fazama dolazi do emocionalne zavisnosti i straha od iskazivanja drugačijeg mišljenja.
