Dugogodišnje političke vladavine Viktora Orbána u Mađarskoj i Aleksandra Vučića u Srbiji okončane su u razmaku od nekoliko mjeseci, nakon što su oba lidera pretrpjela poraze od novih narodnih pokreta. Orbán je u aprilu izgubio vlast nakon šesnaestogodišnje vladavine od stranke Tisza koju predvodi Péter Magyar, dok je samo nekoliko mjeseci kasnije Studentska lista, pokret nastao prije manje od dvije godine, ostvarila ubjedljivu pobjedu na parlamentarnim izborima u Srbiji, čime je prekinuta četrnaestogodišnja vlast srbijanskog predsjednika.
Iako su dva pobjednička pokreta organizaciono različita — mađarska Tisza se u velikoj mjeri oslanja na ličnu harizmu svog lidera, dok srpski studentski pokret djeluje na principu kolektivnog rukovodstva bez istaknutog vođe — zajednički ključ njihovog uspjeha bili su tehnološki pismena omladina i izuzetno visoka izlaznost birača. Na birališta je izašlo 79 posto građana u Mađarskoj i 69 posto u Srbiji, pri čemu su omladinske strukture koristile vještačku inteligenciju i digitalne alate za prepoznavanje izbornih nepravilnosti, analizu podataka i raspoređivanje posmatrača na ključnim lokacijama.
Značajnu ulogu u izbornom procesu imala je i prekogranična saradnja nevladinog sektora, pošto je mađarska građanska organizacija DE tokom ljeta organizovala obuke za studente iz Srbije, a na dan izbora poslala 70 posmatrača u Vojvodinu. Poseban fokus stavljen je na ranije sumnjiva biračka mjesta kako bi se spriječile manipulacije poput kupovine glasova i takozvanog „bugarskog voza“. Prema riječima aktiviste Pétera Klemma, pojava maskiranih grupa u blizini biračkih mjesta neutralisana je angažovanjem mobilnih timova koji su kamerama dokumentovali dešavanja, pri čemu je prisustvo desetina volontera po biralištu spriječilo eskalaciju i neregularnosti.
Izborni procesi u obje države donijeli su i identičan parlamentarni rezultat, s obzirom na to da je srbijanska Studentska lista osvojila 140 od 250 poslaničkih mandata, što je potpuno isti broj mjesta koji je Tisza osigurala u mađarskom parlamentu od 199 zastupnika. Nakon proglašenja rezultata, Péter Magyar je direktno telefonom uputio čestitke predstavnicima srbijanskog studentskog pokreta, a Ilija Srdanović je istakao da im je mađarski izborni ishod bio jasan putokaz i potvrda ispravnosti njihovog djelovanja.
Nakon višegodišnjeg perioda obilježenog tijesnim vezama s Moskvom i Pekingom, podrškom Miloradu Dodiku u Bosni i Hercegovini te snažnom polarizacijom društava, oba lidera priznala su poraz u večernjim satima na dan izbora — Orbán 12. aprila, a Vučić u 21:30 sati. Dio medijskih izvještaja navodi da su dvojica političara te noći razgovarala dva puta telefonom, pri čemu je Orbán navodno savjetovao Vučiću da izbjegne upotrebu sile protiv građana. S druge strane, Vučić je demantovao da je razgovarao s Orbánom prije zvaničnog obraćanja, potvrdivši tek kasniji telefonski kontakt u 23:15 sati, dok je mađarski bivši premijer uskratio komentar medijima o toj temi.
Bivšim čelnicima sada prijeti suočavanje s pravnim procesima i istragama zbog visoke korupcije i zloupotrebe službenog položaja, koje pripremaju Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal u Srbiji i novoosnovano specijalno tijelo NVVH u Mađarskoj. Jedna od glavnih tačaka istraga obuhvata zajedničke infrastrukturne poduhvate, prvenstveno izgradnju brze pruge Beograd–Budimpešta i rekonstrukciju novosadske željezničke stanice, gdje su bile angažovane kompanije bliske Orbánovoj vlasti. Upravo je tragedija od 1. novembra 2024. godine, kada je pri urušavanju betonske nadstrešnice u Novom Sadu stradalo 16 osoba, poslužila kao direktan povod za masovni studentski ustanak koji je u konačnici preokrenuo političke prilike.
