U javnom prostoru sve je teže razgraničiti granicu između legitimne političke kritike i nastojanja da se određenim akterima nameću politički pravci i odluke. Posljednjih dana bilježe se istupi različitih subjekata koji nastoje usmjeravati djelovanje Bakira Izetbegovića i Stranke demokratske akcije, pri čemu se postavlja pitanje motiva pojedinih medijskih vlasnika, poput braće Darija i Marija Šimića, da utječu na odnose unutar bošnjačkog političkog spektra.
Prema pojedinim medijskim izvještajima plasirana je teza kako glasači SDA ne žele Izetbegovića na čelu, što se u analitičkim krugovima ocjenjuje kao tendenciozan stav koji zanemaruje egzaktne izborne podatke. U takvim medijskim tumačenjima prepoznaju se i relacije prema političkim strukturama bliskim Elmedinu Konakoviću, što dodatno otvara raspravu o stvarnim ciljevima ovakvih poruka.
Postavlja se suštinsko pitanje treba li lider stranke uvažavati volju 80 posto birača SDA koji su mu direktno ukazali povjerenje ili 20 posto onih koji to nisu učinili. Ukoliko je politička organizacija primarno odgovorna vlastitoj bazi, logično je da rukovodstvo na prvo mjesto stavlja stavove onih koji su glasali za njih, dok vanjski komentari ne bi trebali nadilaziti volju biračkog tijela.
