Namirnice poput meda, bijelog luka, đumbira i kurkume od davnina se primjenjuju u narodnoj medicini i svakodnevnoj ishrani za ublažavanje različitih tegoba. Iako laboratorijska istraživanja potvrđuju da određeni spojevi u ovim biljkama mogu usporiti razmnožavanje mikroorganizama, stručnjaci upozoravaju da se njihova svojstva ne mogu poistovijetiti s antibioticima. Unošenje ovih namirnica putem hrane ne može zamijeniti propisanu medicinsku terapiju niti samostalno suzbiti razvijenu infekciju.
Med posjeduje prirodnu kiselost i visok nivo šećera što stvara nepovoljno okruženje za bakterije, a posebne medicinske varijante koriste se prema strogim protokolima za tretiranje rana. Ipak, obični med za jelo ne može izliječiti unutrašnje bakterijske infekcije, iako može poslužiti za smirivanje kašlja u sklopu uravnotežene prehrane. S druge strane, bijeli luk usitnjavanjem oslobađa alicin, spoj sa dokazanim antibakterijskim svojstvima u laboratoriji, ali pacijenti koji piju lijekove za razrjeđivanje krvi moraju biti na oprezu s dodacima prehrani na bazi bijelog luka i savjetovati se s ljekarom.
Đumbir i kurkuma sadrže aktivne tvari poput gingerola i kurkumina, koje se proučavaju zbog protuupalnog potencijala, pri čemu se kurkumin znatno bolje apsorbuje uz crni biber. Slično tome, origano s karvakrolom i klinčić s eugenolom pokazuju antimikrobne efekte u epruvetama, no to ne opravdava njihovu upotrebu kao zamjene za lijekove. Poseban oprez je potreban kod eteričnih ulja i jakih biljnih ekstrakata, čije oralno uzimanje na svoju ruku može izazvati opasne nuspojave i stupiti u neželjene interakcije s lijekovima.
