Iako su životne okolnosti svakog pojedinca jedinstvene, stručnjaci u terapijskoj praksi redovno prepoznaju nekoliko univerzalnih izazova. Činjenica da su ove poteškoće široko rasprostranjene nipošto ne umanjuje njihovu težinu, već služi kao podsjetnik da se mnogi ljudi suočavaju sa sličnim unutrašnjim borbama.
Jedan od najdominantnijih problema jeste doživljaj lične „uništenosti“, pri čemu klijenti vjeruju da u njima postoji nepopravljiva greška. Psihoterapeuti, međutim, naglašavaju da takva stanja, unutrašnji nemiri i neprilagođeni postupci najčešće predstavljaju prirodne reakcije na ranije preživljene traume. Zbog toga se kao temelj oporavka ističe njegovanje suosjećanja prema sebi, jer neprijateljski stav prema vlastitoj ličnosti obično potiče iz ranijeg ignorisanja ili obezvređivanja ličnih osjećanja.
Sveprisutno je i opterećenje percepcijom da se zaostaje u životu, potaknuto stalnim upoređivanjem s drugima koje je nekada imalo evolucijski smisao. U savremenom okruženju ova tendencija donosi štetu mentalnom blagostanju, pri čemu brojne studije ukazuju na direktnu vezu između intenzivnog boravka na društvenim mrežama te pojave anksioznih i depresivnih stanja.
