Iako je voda ključna za očuvanje zdravlja i pravilno funkcionisanje tijela, uz navike hidriranja vežu se brojne netačne tvrdnje. Popularno pravilo o obaveznih osam čaša dnevno ne važi jednako za sve, jer stvarne potrebe zavise od tjelesne mase, životne dobi, spola, nivoa fizičkog napora i klimatskih prilika. Dodatno, znatan dio tekućine unosi se kroz svakodnevnu ishranu, prvenstveno putem svježeg voća i povrća, dok se veće količine zahtijevaju tokom ljetnih vrućina, trudnoće ili dojenja.
Uvjerenje da je veća količina vode uvijek bolja također može biti opasno po zdravlje. Nagli i pretjerani unos tekućine može izazvati hiponatremiju, odnosno kritičan pad koncentracije natrija u krvi, što u težim situacijama dovodi do mučnine, glavobolje, smetenosti i napada opasnih po život. Kao okvirni pokazatelj hidriranosti često služi svijetložuta boja mokraće, mada na nju mogu utjecati i drugi faktori, pa samim tim nije apsolutno mjerilo.
Čekanje signala žeđi nije uvijek pouzdana strategija, s obzirom na to da je kod starijih osoba ovaj refleks nerijetko oslabljen, čime raste opasnost od dehidracije. Poseban oprez i nadoknada tekućine neophodni su nakon intenzivnog znojenja i bavljenja sportom. Zbog toga se preporučuje kontinuirano ispijanje manjih količina vode tokom čitavog dana, bez obzira na to da li se osjeća trenutna žeđ.
