Prije nego što joj je u Haaškom tribunalu izrečena presuda, bivša članica ratnog rukovodstva Republike Srpske Biljana Plavšić priznala je vlastito učešće u progonu nesrpskog stanovništva. Tom prilikom potvrdila je pred sudskim vijećem da prihvata činjenicu prema kojoj je više hiljada nedužnih građana stradalo u okviru organizovanog i sistematskog nastojanja da se uklone Bošnjaci i Hrvati sa teritorija koje su smatrane srpskim.
Međutim, nakon što je u Švedskoj odslužila dvije trećine dodijeljene kazne i izašla na slobodu, Plavšić je povukla dato priznanje krivice. Kako su prenijeli mediji 2009. godine, ona je izjavila da je to bio pragmatičan potez s ciljem da se odbace teže tačke optužnice, uključujući i genocid, te da se izbjegne dugotrajni sudski proces koji bi, s obzirom na njenu životnu dob, bio preveliki teret.
Javni i stručni osvrti na ovakve postupke ističu nedosljednost njenog djelovanja, podsjećajući da je tokom ratnih sukoba vlastitu akademsku struku stavljala u službu ideoloških opravdavanja zločina. Naknadno odustajanje od preuzete odgovornosti u javnosti je ocijenjeno kao čin političkog makijavelizma i izbjegavanje istinskog suočavanja s posljedicama rata i patnjama žrtava.
