Viralno.
Biznis

Evropska unija ulazi u završnu etapu uvođenja digitalnog eura radi smanjenja zavisnosti od američkih kompanija

Evropska unija ulazi u završnu fazu stvaranja digitalnog eura - elektronske zamjene za gotovinu kojom želi prekinuti potpunu zavisnost od američkih platnih sistema. Probni rad počinje 2027. godine, a sve firme u eurozoni morat će ga prihvatati do 2029. godine.

Evropska unija ulazi u završnu etapu uvođenja digitalnog eura radi smanjenja zavisnosti od američkih kompanija

Odbor za ekonomska pitanja Evropskog parlamenta dao je zeleno svjetlo za projekat digitalnog eura koji predlaže Evropska centralna banka. Ova nova valuta zamišljena je kao besplatno i univerzalno dostupno sredstvo plaćanja za građane i preduzeća unutar eurozone, služeći kao elektronski ekvivalent gotovini. Prema medijskim izvještajima, jednogodišnje probno testiranje planirano je za drugu polovinu 2027. godine, uz učešće 36 velikih finansijskih institucija kao što su UniCredit, Deutsche Bank, Adyen i Revolut, dok bi od 2029. godine sve fizičke i internet trgovine imale zakonsku obavezu njegovog prihvatanja.

Ključni razlog za ovakav potez leži u zabrinutosti evropskih zvaničnika zbog prevelikog oslanjanja na platne sisteme iz Sjedinjenih Američkih Država. Čak 47 procenata kartičnih transakcija u eurozoni trenutno procesiraju Visa i Mastercard, dok 15 od ukupno 21 članice eurozone uopšte ne posjeduje domaći digitalni mehanizam plaćanja. Francuski europarlamentarac Gilles Boyer istakao je da sistemi plaćanja predstavljaju instrumente moći te da su brojna upozorenja konačno osvijestila Evropu po pitanju zavisnosti od SAD-a, posebno u svjetlu vanjske politike administracije Donalda Trumpa koja često koristi finansijske sankcije.

Pored jačanja ekonomske nezavisnosti, digitalni euro nudi prednosti i privrednom sektoru kroz eliminaciju visokih provizija koje trgovci uplaćuju kartičnim kućama i bankama, osiguravajući trenutan transfer novca. Također bi se povezalo rascjepkano evropsko tržište koje se trenutno oslanja na lokalna rješenja poput poljskog Blika ili holandskog iDEAL-a. Glavne strukturne poluge ovog rješenja bile bi obavezna distribucija putem svih banaka i obavezno prihvatanje na svim prodajnim mjestima do kraja decenije.

Ipak, realizaciju prate značajne finansijske i tehničke dileme. Procjene Evropske centralne banke pokazuju da će bankarski sektor morati izdvojiti između četiri i šest milijardi eura (od 7,8 do 11,7 milijardi KM) tokom četverogodišnjeg razdoblja, dok sam razvoj sistema za ECB iznosi 1,3 milijarde eura (2,54 milijarde KM), uz 300 miliona eura (587 miliona KM) godišnjih operativnih troškova. Bankari izražavaju zabrinutost zbog mogućeg odliva štednih depozita u digitalne novčanike, ali i mogućnosti da se troškovi kroz nove naknade ponovo prebace na trgovce.

Stručnjaci i analitičari podsjećaju i na neuspjele pokušaje uvođenja digitalnih valuta centralnih banaka u Nigeriji i na Karibima, kritikujući nejasnu komunikaciju evropskih institucija prema građanima. Dodatno pitanje otvara i postojanje privatnog bankarskog novčanika Wero, dok su SAD napustile ideju digitalnog dolara u korist privatnih stabilnih kriptovaluta. Zbog toga se procjenjuje da bi digitalni euro, iako efikasan protiv dominacije američkih kartica, mogao stići prekasno na tržište kojim već upravljaju drugi oblici digitalnog novca.

Povezane priče