Kada odrasli pokušavaju umiriti uplakano dijete umanjivanjem njegovog problema, često nesvjesno šalju poruku da su njegova osjećanja pogrešna ili nepoželjna. Iz kanadske javne zdravstvene službe HealthLink BC upozoravaju da se na taj način djeca uče potiskivanju emocija umjesto njihovom prepoznavanju i prihvatanju. Stručnjaci naglašavaju da stvari koje odraslima djeluju beznačajno za mališane mogu imati veliku težinu, zbog čega je korisnije imenovati osjećaj bez nužnog popuštanja dječijim zahtjevima.
Dječija psihologinja Tovah Klein, koja vodi Centar za razvoj male djece na koledžu Barnard Univerziteta Kolumbija, ističe da su posebno štetne izjave kojima se dijete krivi za vlastita raspoloženja. Rečenice poput onih da dijete pretjeruje ili da je stalno neraspoloženo obično predstavljaju odraz roditeljskog stresa, ali kod najmlađih izazivaju osjećaj srama i nesigurnosti. Prema njenim riječima, daleko je efikasnije upotrijebiti jednostavne poruke pune empatije kojima se postavlja granica, ali i pruža potrebna podrška.
Iako djeluje bezazleno, veličanje djetetove inteligencije također može imati neželjene posljedice, što je potvrdilo istraživanje psihologinja Claudije Mueller i Carol Dweck iz 1998. godine objavljeno u časopisu Journal of Personality and Social Psychology. Kroz šest provedenih studija s učenicima petog razreda pokazalo se da su djeca hvaljena isključivo zbog pameti bila manje istrajna, postizala slabije rezultate i češće birala lakše zadatke iz straha od neuspjeha. Zbog toga stručnjaci savjetuju da se pažnja usmjeri na pohvaljivanje truda, rada i samog procesa rješavanja problema.
