Nastupom hladnijeg perioda godine, Sarajevo i mnoge druge urbane sredine u Bosni i Hercegovini ponovo bilježe visoke nivoe aerozagađenja. Iako je pažnja javnosti uglavnom usmjerena na negativne posljedice koje smog ostavlja na respiratorni i kardiovaskularni sistem, uloga nosa kao ključne odbrambene barijere tijela često ostaje u drugom planu. Zbog toga se postavlja pitanje koliko praktikovanje ispiranja nosne šupljine fiziološkom otopinom zaista može doprinijeti ublažavanju tegoba u danima prekomjernog zagađenja.
Aerozagađenje obuhvata širok spektar opasnih materija, među kojima su lebdeće čestice PM10 i PM2.5, čađ, prašina te štetni plinovi koji iritiraju respiratorni trakt. Dok se krupnije čestice uglavnom talože na sluznici nosa, one znatno sitnije uspijevaju dospjeti duboko u plućno tkivo.
Prirodni mehanizam zaštite nosa čine sitne trepetljike i sluz, čiji je zadatak filtriranje i odstranjivanje nečistoća iz zraka koji udišemo. Ipak, kontinuirana i dugotrajna izloženost smogu može narušiti ovaj sistem, dovodeći do isušivanja, iritacije te pojačanog lučenja sekreta.
