Biznis
Njemačka vuče decenijama građene industrijske sisteme, a BiH ih u mnogim oblastima nema. Iako to zvuči kao zaostatak, Senad Redžić, voditelj AI tima u RockQ Technologiesu i predavač na Visokoj školi za tehničke studije u Stuttgartu, u tome vidi priliku da naša zemlja preskoči korake i uplovi u tehnološku tranziciju.
Senad Redžić, stručnjak koji sarađuje sa vodećim evropskim proizvođačima i posjeduje bogato iskustvo iz industrijskih pogona, uoči svog nastupa na predstojećem skupu Kiss the Future AI Summit u Sarajevu, zakazanom za 15. i 16. oktobar, podijelio je svoja zapažanja o izazovima i potencijalima novih tehnologija. Tom prilikom pojasnio je zašto brojni projekti vještačke inteligencije uspješno prolaze fazu testiranja, ali naiđu na prepreke u samoj proizvodnji, te kako se mogu izbjeći tipične menadžerske greške.
Govoreći o razlozima zbog kojih koncepti često zastanu nakon studije izvodljivosti, Redžić je naglasio da testiranje u kontrolisanim uslovima nudi suženu sliku realnog pogona. U stvarnom fabričkom okruženju rješenja se moraju nositi sa promjenjivim ponašanjem opreme, nesređenim podacima i radnim navikama zaposlenika. Zbog toga je za uspješnu primjenu neophodno pouzdano povezivanje sa postojećim sistemima i potpuno razumijevanje šireg radnog procesa kako bi se tehnologija postepeno širila.
Kao najčešći propust rukovodilaca navodi se tretiranje vještačke inteligencije isključivo kao tehničkog pitanja i pokretanje nepovezanih pilot-projekata. Iako to stvara privid napretka, bez jasne strategije za podatke, precizno raspoređenih uloga i odgovarajuće infrastrukture, firme se nakon godinu dana suočavaju sa istim poteškoćama, a radnici zanemaruju ponuđene alate. Stoga rani projekti moraju donijeti konkretnu korist poslovanju i osnažiti organizaciju za naredne korake.
Ključ za pridobijanje povjerenja dugogodišnjih radnika i inženjera leži u njihovom uključivanju od samog početka. Iskusni operateri posjeduju vrijedno, nedokumentovano znanje o radu mašina koje se ne može lako prepoznati kroz podatke. Kada se takvo ljudsko iskustvo integriše u razvoj uz potpunu transparentnost sistema, postiže se sinergija u kojoj stručnost ljudi unapređuje tehnologiju, dok im ona zauzvrat omogućava bolji uvid u složene procese.
U kontekstu Bosne i Hercegovine, Redžić smatra da zemlja ima veliku šansu zahvaljujući inženjerskoj tradiciji, talentovanim mladim ljudima i razvijenoj dijaspori koja radi u ključnim evropskim industrijama. Za razliku od razvijenih država poput Njemačke, koje nose teret decenijama građenih kompleksnih sistema, BiH nema toliko ukorijenjenu digitalnu infrastrukturu, što joj omogućava da preskoči određene faze razvoja i direktno izgradi moderna rješenja.
Na svojoj sesiji u Sarajevu, Redžić će se fokusirati na lekcije iz prakse i izgradnju kapaciteta unutar kompanija, ističući da se stvarna transformacija postiže tek kada preduzeća povežu podatke, tehnologiju i ljude. Inače, on je jedan od 70 regionalnih i međunarodnih govornika na ovogodišnjem samitu, a ulaznice i raspored dostupni su putem platforme Entrio i zvanične stranice kissthefuture.ai.
