Viralno.
Tehnologija

Svemirski teleskop James Webb donosi nova saznanja o posljedicama sudara planeta

Koristeći svemirski teleskop James Webb (JWST) američke svemirske agencije NASA-e, astronomi istražuju turbulentne planetarne sisteme u kojima se svjetovi nasilno sudaraju.

Svemirski teleskop James Webb donosi nova saznanja o posljedicama sudara planeta

Najnovija astronomska posmatranja mogla bi ponuditi odgovore o davnom sudaru Zemlje i protoplanete Theia veličine Marsa, događaju za koji se pretpostavlja da je prije nekoliko milijardi godina stvorio Mjesec od raspršenog materijala. Mladi planetarni sistemi prolaze kroz izuzetno turbulentne faze dok se unutar protoplanetarnih diskova plina i prašine spajaju manja tijela zvana planetezimali. Nekadašnji NASA-in teleskop Spitzer uočio je postojanje rijetkih, takozvanih ekstremnih diskova krhotina koji se odlikuju velikim količinama tople prašine u zonama gdje se obično razvijaju stjenovite planete, a procjenjuje se da se takve pojave javljaju kod svega jedan posto zvijezda.

Koristeći napredne instrumente svemirskog teleskopa James Webb (JWST), međunarodni tim naučnika analizirao je ukupno 21 ekstremni disk krhotina, kombinirajući podatke iz arhive teleskopa Spitzer i nova posmatranja. Voditeljica istraživanja Kate Su sa Instituta za svemirske nauke u Boulderu u Coloradu naglasila je važnost ovog uzorka: 'Ovo je prvi put da smo prikupili dovoljno sistema da zaista razumijemo ovu podklasu, koju nazivamo ekstremnim diskovima krhotina. Prije JWST-a smo imali ograničene informacije. Znali smo da su neobični i veoma različiti od tipičnih hladnih diskova krhotina koje poznajemo, poput Vege i Fomalhauta. Sada kada imamo više podataka, možemo precizno utvrditi šta ovi diskovi predstavljaju za formiranje i evoluciju planeta.'

Analiza je otkrila da ove sisteme karakterišu izrazito sitna zrnca prašine, visoka koncentracija toplote i nepravilne varijacije u sjaju, a dalja mineraloška ispitivanja podijelila su diskove na one bogate i siromašne silicijem. Članica tima Agnes Kospal iz Opservatorija Konkoly u Budimpešti istakla je značaj primjene infracrvene tehnologije: 'Samo posmatrati njihove emisije u srednjem infracrvenom području i prekrasne spektralne karakteristike pomoću JWST-a, što nam je omogućilo da utvrdimo njihov sastav, za mene je bilo najuzbudljivije. Nemamo drugi način da direktno proučavamo ove planetarne embrione jer su premali.'

Prema zaključcima istraživača, diskovi bogati silicijem čine trećinu posmatranog uzorka i nalaze se isključivo oko zvijezda mlađih od 300 miliona godina, a nastaju u snažnim udarima tijela veličine Marsa pri kojima materijal isparava. S druge strane, diskovi siromašniji silicijem zabilježeni su oko zvijezda različite starosti i rezultat su blažih okrznuća objekata veličine Mjeseca, pri čemu pokazuju znatno veću promjenjivost sjaja zbog stalnog stvaranja novih krhotina i pomjeranja orbitalnih putanja.

Dobijeni rezultati pružaju značajan uvid u historiju Sunčevog sistema tokom proteklih 4,6 milijardi godina, s obzirom na to da se procijenjeno vrijeme nastanka Zemlje i Mjeseca, oko 100 miliona godina nakon Sunca, podudara sa starošću posmatranih diskova bogatih silicijem. Pretpostavlja se da je naš sistem kasnije prošao i kroz fazu sa manje silicija tokom kasnog teškog bombardovanja, kada su masivni sudari vjerovatno potaknuli migraciju plinovitih divova na njihove današnje orbite. 'Način na koji su se formirale stjenovite planete i evoluirale divovske planete dio je šire priče o formiranju Sunčevog sistema. Sve je to jedna priča. Naš rad na ekstremnim diskovima krhotina pomaže nam da povežemo širu sliku onoga što trenutno razumijemo', zaključila je Su.

Povezane priče