Noć vještica, koja se obilježava 31. oktobra, svoje najranije korijene vuče iz keltskog festivala Samhain, kojim se na području Irske i dijelova keltskog svijeta označavao kraj žetve, dolazak zime i početak nove godine. Drevna vjerovanja nalagala su da se u toj noći briše granica između svijeta živih i mrtvih, omogućavajući dušama i duhovima da hodaju zemljom. Kako bi se zaštitili od natprirodnih sila, ljudi su palili vatre na uzvišenjima i nosili maske od životinjskih koža, dok je period korišten i za proricanje zdravlja, braka i sudbine.
Nakon rimskog osvajanja keltskih područja u prvom stoljeću nove ere, tradicija se stopila s rimskim svetkovinama posvećenim preminulima, poput Feralije, te običajima u čast božice Pomone. Kršćanstvo je kasnije preoblikovalo ovaj datum kroz trodnevno razdoblje Allhallowtide, kada je papa Grgur III u osmom stoljeću odredio 1. novembar kao Dan svih svetih. Večer uoči tog praznika ponijela je naziv All Hallows' Eve, iz kojeg je proizašlo savremeno ime Halloween, a srednjovjekovni običaj darivanja kolača u zamjenu za molitve za duše umrlih postao je preteča današnje dječije potrage za slatkišima.
Iako su prvi američki kolonisti branili ove svetkovine, a protestantska reformacija ukinula njihovu vjersku dimenziju, običaji su opstali u sekularnom obliku. Masovni talas irskih i evropskih doseljenika tokom 19. stoljeća donio je ovu tradiciju u Sjedinjene Američke Države, gdje su prvobitni evropski fenjeri od repe i krompira zamijenjeni bundevama. Kroz 20. stoljeće praznik je prerastao u globalni kulturni i komercijalni fenomen, a prve organizovane povorke zabilježene su u Minnesoti dvadesetih godina prošlog stoljeća.
