Muhamed Šahinpašić poznaje Halida još od njegovog najranijeg djetinjstva. Njihovo cjeloživotno prijateljstvo danas u njemu budi brojne uspomene na prošla vremena i zajedničke trenutke.
Među brojnim trenucima, posebno izdvaja Halidovu nesebičnu brigu za najmlađe. Prema Šahinpašićevim riječima, Halid je u pekari na Knežini imao običaj ostaviti 100 ili 200 KM, uz molbu pekaru da nakon nastave djeci podijeli sendviče, pite ili bilo šta što je u ponudi.
Pri tome je insistirao na potpunoj anonimnosti, želeći da niko ne sazna ko stoji iza tog gesta. Njegov jedini cilj i želja bili su da školarci tog dana ne ostanu gladni.
