Iako je poznato da se magnetni i geografski polovi Zemlje ne podudaraju u potpunosti, novija naučna saznanja pokazuju da ni geografski polovi nisu fiksni. Istraživanje objavljeno 1. oktobra u stručnom časopisu Science otkriva da je u proteklih 320 miliona godina zabilježeno četiri značajna perioda njihovog pomjeranja. Ovaj fenomen naziva se pravo lutanje polova, a događa se kada se čvrsti vanjski omotač Zemlje pomjera preko unutrašnjih slojeva usljed promjena u raspodjeli mase i ravnoteže rotacije.
Ovaj proces nije rezervisan samo za daleku geološku prošlost, već se odvija i u savremenom dobu. Vodeći autor studije Matthew Domeier, geofizičar sa Univerziteta u Oslu, istakao je kako satelitska mjerenja potvrđuju kretanje brzinom od približno deset centimetara godišnje, što se primarno pripisuje otapanju polarnih ledenih kapa. Međutim, rekonstrukcija ovog fenomena kroz historiju bila je otežana jer se kretanje tektonskih ploča često miješalo s pomjeranjem samih polova, ostavljajući pitanje dinamike tih promjena otvorenim.
Kako bi razriješio ove nepoznanice, istraživački tim analizirao je fluktuacije nivoa mora iz prošlosti, koristeći činjenicu da je Zemlja usljed rotacije blago ispupčena na ekvatoru. Prilikom lutanja polova, to ispupčenje zadržava svoju orijentaciju u odnosu na osu rotacije dok kopnene mase mijenjaju položaj, što dovodi do plavljenja pojedinih regija i izdizanja drugih. Računarskim simulacijama uočen je specifičan obrazac promjena u obliku djeteline s četiri lista, koji je omogućio identifikaciju četiri ključna historijska perioda: prije 190 do 200 miliona godina u ranoj juri, prije 140 do 150 miliona godina na prijelazu jure u kredu, prije 90 do 100 miliona godina u srednjoj kredi, te prije 20 do 30 miliona godina između oligocena i miocena.
