Tokom sudskog postupka protiv Radovana Karadžića pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, uvršten je i snimak telefonskog razgovora između Biljane Plavšić i Rajka Dukića od 2. marta 1992. godine. Pojedini segmenti ove komunikacije uvršteni su u naučni rad Edina Omerčića, koji je objavljen u publikaciji 'Historijska traganja'.
U zabilježenom razgovoru Plavšić se žalila na intenzivne napade na objekat u kojem se nalazila, navodeći: 'Čujte… Pa možete li išta uradit, pa znate kako gađaju ovaj neboder… Pa, pa to je strahota jedna… Pa to je strahota, pa je li misle, pa da vam kažem, pa to je užas jedan'. Sagovornica, zabilježena pod imenom Radmila, uzvratila joj je riječima: 'To što se radi mora se raditi, a ja vam ništa drugo ne smijem reći', nakon čega je Plavšić kratko konstatovala: 'Dobro'.
Ova komunikacija predstavlja jedan od njenih posljednjih kontakata s Karadžićevim saradnicima prije nego što je definitivno napustila Sarajevo. Ubrzo nakon toga, Plavšić je prešla na Pale i priključila se rukovodstvu bosanskih Srba.
