Viralno.
Nauka

Arheološko otkriće u Peruu: Pronađeni mumificirani ostaci peruanskog psa bez dlake stari 1.200 godina

Arheolozi su na drevnom groblju Carstva Wari u Peruu pronašli ostatke peruanskih pasa bez dlake stare više od 1.200 godina, među kojima su prirodno mumificirane životinje i štenci sahranjeni uz ljude.

Arheološko otkriće u Peruu: Pronađeni mumificirani ostaci peruanskog psa bez dlake stari 1.200 godina

Na lokalitetu Castillo de Huarmey u Peruu zabilježen je prvi materijalni dokaz prisustva autohtone pasmine peruanskog psa bez dlake, navodi se u naučnoj studiji objavljenoj u časopisu Journal of Anthropological Archaeology, a koju je predstavio američki Dartmouth College. Ova specifična andska pasmina prepoznaje se po vitkoj građi, uzdignutim ušima i odsustvu krzna, a zbog svog historijskog značaja i čestih prikaza na drevnoj keramici, od 2000. godine uživa status zaštićenog kulturnog naslijeđa Perua.

Arheološki kompleks Castillo de Huarmey prostire se na oko 45 hektara, smješten je približno 300 kilometara sjeverno od Lime i predstavlja jedino poznato uporište nekadašnjeg Carstva Wari na sjevernoj obali Perua. Ovaj administrativni i pogrebni centar bio je u upotrebi u razdoblju od 600. do 1050. godine, odnosno oko četiri stoljeća prije formiranja Carstva Inka. Na istom je mjestu 2012. godine već otkrivena netaknuta grobnica warijanske aristokratije sa posmrtnim ostacima 58 žena visokog ranga, šest žrtvovanih osoba i oko 1.300 pratećih predmeta.

Najnovija istraživanja obuhvatila su 341 fragment kostiju koji potiču od najmanje 19 pasa, a posebno se ističe prirodno mumificirana lobanja sa sačuvanom kožom bez dlake i ušima, premazana crvenim pigmentom cinabaritom. Pored toga, otkrivena je još jedna veća lobanja te gotovo cjelovit mumificirani skelet odraslog mužjaka položen u plitku jamu. Radiokarbonskom analizom utvrđeno je da je taj pas star najmanje 1.200 godina, čime predstavlja najstariji datirani primjerak pronađen na ovom području.

Iako se u početku sumnjalo da ostaci potiču iz novijeg perioda, tačnije iz vremena pljačkanja nakon zemljotresa 1970. godine, anatomska analiza razjasnila je porijeklo. Istraživačica Weronika Tomczyk sa Dartmoutha uočila je da životinjama urođeno nedostaju prvi pretkutnjaci, što je genetska karakteristika usko vezana za nedostatak dlake kod ove pasmine. Među nalazima su i kosti dva šteneta starosti do osam sedmica položene uz grobnice elite i stražara, dok su tragovi kasapljenja uočeni tek na manjem broju kostiju, što ukazuje na to da ovi psi nisu redovno korišteni u ljudskoj ishrani.

Analize izotopa iz zuba i koštanog tkiva pokazale su da su životinje u velikoj mjeri konzumirale kukuruz, što se poklapalo s prehranom lokalnog stanovništva, pri čemu je ishrana mladunaca bila vrlo slična ishrani djece, ukazujući na mogući organizovani uzgoj. Kako je naglasila Tomczyk, iako je nemoguće sa sigurnošću tvrditi da su ove životinje imale ulogu klasičnih kućnih ljubimaca, nedvojbeno je da su uživale poseban tretman u odnosu na ostale pse, pri čemu su i tadašnji ljudi gajili složene i često proturječne odnose prema životinjskom svijetu.

Viralno dana u 7 ujutro

Najvažnije vijesti u vašem sandučiću, svaki dan.

Povezane priče