Na lokalitetu Castillo de Huarmey u Peruu zabilježen je prvi materijalni dokaz prisustva autohtone pasmine peruanskog psa bez dlake, navodi se u naučnoj studiji objavljenoj u časopisu Journal of Anthropological Archaeology, a koju je predstavio američki Dartmouth College. Ova specifična andska pasmina prepoznaje se po vitkoj građi, uzdignutim ušima i odsustvu krzna, a zbog svog historijskog značaja i čestih prikaza na drevnoj keramici, od 2000. godine uživa status zaštićenog kulturnog naslijeđa Perua.
Arheološki kompleks Castillo de Huarmey prostire se na oko 45 hektara, smješten je približno 300 kilometara sjeverno od Lime i predstavlja jedino poznato uporište nekadašnjeg Carstva Wari na sjevernoj obali Perua. Ovaj administrativni i pogrebni centar bio je u upotrebi u razdoblju od 600. do 1050. godine, odnosno oko četiri stoljeća prije formiranja Carstva Inka. Na istom je mjestu 2012. godine već otkrivena netaknuta grobnica warijanske aristokratije sa posmrtnim ostacima 58 žena visokog ranga, šest žrtvovanih osoba i oko 1.300 pratećih predmeta.
Najnovija istraživanja obuhvatila su 341 fragment kostiju koji potiču od najmanje 19 pasa, a posebno se ističe prirodno mumificirana lobanja sa sačuvanom kožom bez dlake i ušima, premazana crvenim pigmentom cinabaritom. Pored toga, otkrivena je još jedna veća lobanja te gotovo cjelovit mumificirani skelet odraslog mužjaka položen u plitku jamu. Radiokarbonskom analizom utvrđeno je da je taj pas star najmanje 1.200 godina, čime predstavlja najstariji datirani primjerak pronađen na ovom području.
