Iako starenje samo po sebi nije oboljenje, ljubimci u poznijim godinama zahtijevaju znatno više brige i pažnje. Stručnjaci navode da je veličina psa ključni faktor u određivanju kada pas dostiže status seniora, jer veće pasmine imaju kraći životni vijek. Primjera radi, njemačka doga se smatra ostarjelim psom već u šestoj godini života, dok jazavčar taj status dostiže tek sa deset godina. Ipak, za većinu pasa se smatra da ulaze u seniorsko doba oko osme godine.
Nauka još uvijek nije u potpunosti objasnila zašto veći psi žive kraće od manjih. Postoje pretpostavke da organizam manjih pasmina, prvenstveno njihovo srce, trpi znatno manje opterećenje tokom života, što usporava proces starenja.
Fizičke promjene na psu postaju lako uočljive kroz sijedu dlaku, posebno na području njuške, te gubitak elastičnosti kože zbog čega rane sporije zarastaju i krzno sporije raste. Na očima se često javlja plavičasto-bijelo zamućenje poznato kao nuklearna skleroza. Iako izgledom podsjeća na mrenu, odnosno kataraktu, ova pojava ne narušava čulo vida kod psa.
Ponašanje starijih pasa karakteriše manjak energije, skraćeno vrijeme za igru i potreba za dužim snom. Sa gubitkom mišićnog tkiva raste sklonost ka debljanju, što ljubimca izlaže riziku od pretilosti i dijabetesa. Pored toga, učestali su artritis i poteškoće s kretanjem, pri čemu šepanje, otežano hodanje ili atrofija mišića mogu ukazivati na ortopedske ili neurološke probleme.
S godinama opadaju i sva osnovna čula – vid, sluh, njuh i okus, pa pas može izbjegavati kretanje po mraku ili ignorisati poznate komande. Pojava iznenadne anksioznosti ili agresivnosti često predstavlja reakciju na bol, dok pojedini ljubimci razvijaju i kognitivnu disfunkciju koja odgovara demenciji.
Nagli poremećaji apetita, povraćanje, dijareja ili učestalo pijenje vode jasni su simptomi zdravstvenih problema koje mora pregledati veterinar. Stručne preporuke nalažu da se stariji psi podvrgavaju veterinarskim pregledima svakih šest mjeseci, uz obavezne analize krvi i mokraće radi pravovremenog uočavanja bolesti.
Ishrana starijih pasa uglavnom se prilagođava kroz manji unos masti i kalorija, a nerijetko sadrži i suplemente poput glukozamina i hondroitina za očuvanje zglobova. Svaku korekciju jelovnika potrebno je usaglasiti sa stručnjakom, dok u domu olakšanje pružaju tepisi na klizavim površinama, pomoćne rampe za namještaj te ortopedski ležajevi koji smanjuju pritisak na kosti i zglobove.
