Cvekla predstavlja izuzetno vrijednu jesenju i zimsku namirnicu bogatu prehrambenim vlaknima, folatima, kalijem i prirodnim nitratima koji podstiču stvaranje azot-oksida i poboljšavaju cirkulaciju. Zbog specifičnog sastava često se proučava njen umjereni utjecaj na regulaciju krvnog pritiska i povećanje fizičke izdržljivosti, iako stručnjaci napominju da konzumacija ovog povrća ne može zamijeniti medicinsku terapiju. Također, osobe koje zbog oboljenja bubrega moraju kontrolisati unos kalija trebaju se posavjetovati sa ljekarom prije većeg uvrštavanja ovog korijena u ishranu.
Kako bi se sačuvali vrijedni antioksidativni pigmenti betalaini i rastvorljivi vitamini, preporučuje se cveklu kuhati u cijelosti, s korom, te ostavljenim dijelom peteljke i korijena. Takav postupak sprečava gubitak boje i hranjivih materija u vodi, dok kuhanje na pari ili pečenje nudi još bolju zaštitu korisnih spojeva. Manjim plodovima obično je dovoljno 25 do 30 minuta kuhanja, dok srednje veliki zahtijevaju između 45 i 50 minuta, nakon čega se preporučuje potapanje u hladnu vodu radi lakšeg guljenja.
Pripremljenu i narezanu kuhanu cveklu neophodno je ohladiti i u roku od dva sata smjestiti u frižider, u dobro zatvorene posude na temperaturi do četiri stepena Celzijusa, gdje može zadržati svježinu tri do četiri dana. Za dugotrajnije skladištenje ključno je plodove prethodno termički obraditi jer se svježe povrće ne preporučuje stavljati direktno u zamrzivač. Nakon hlađenja i guljenja, komadi se raspoređuju u ambalažu prilagođenu niskim temperaturama uz obavezno istiskivanje viška zraka i označavanje datuma.
