Iako je najveći dio muzičkog stvaralaštva Gorana Bareta neraskidivo vezan za bend Majke, ovaj muzičar je ostavio dubok trag i kroz samostalne albume, rad sa sastavom Plaćenici te kroz alternativne projekte. Njegov cjelokupni opus dotiče se raznovrsnih motiva, počevši od ljubavi i ličnih gubitaka, pa sve do unutrašnjih borbi, razočarenja i stalne potrage za smislom. Pored matičnog sastava, Bare je krajem osamdesetih i početkom devedesetih djelovao i pod umjetničkim imenom Hali Gali Halid, donoseći ironičan i eksperimentalan zvuk kroz kultnu pjesmu "Hajde da se drogiramo".
Prekretnicu u radu Majki označio je album "Razdor" iz 1993. godine, koji je iznjedrio neke od najvažnijih numera u njihovoj karijeri, poput "Mršavog psa" i "Budi ponosan". Dok je prva demonstrirala autentičnu i sirovu snagu garažnog rocka, druga je naglasila snažan emotivni naboj i zreliji autorski potpis. Na ovom izdanju pažnju su privukle i pjesme "Dobro se osjećam" te "Krvarim od dosade", koje su postale neizostavan dio njihovog koncertnog repertoara, dok je već 1994. godine album "Milost" donio snažnu numeru "Ja sam budućnost".
Širi krug publike grupa je osvojila 1996. godine zahvaljujući izdanju "Vrijeme je da se krene", koje je ponudilo trajne uspješnice kao što su "Mene ne zanima" i balada "A ti još plačeš". Na istom materijalu našle su se i zapažene numere "Odvedi me", "Baretov blues" te sama naslovna pjesma. Ove pjesme su u punom svjetlu prikazale Baretov specifičan poetski izraz, istovremeno balansirajući između energičnog bunta i suptilnije emotivnosti.
