Princ Harry se osvrnuo na dugogodišnje potiskivanje osjećaja nakon tragičnog gubitka majke, zbog čega se suočio sa problemom da se nije mogao sjetiti čak ni kako su zvučali njen glas i smijeh. Tom prilikom je izjavio: "Zaboravio sam kako je zvučao glas moje majke. Zaboravio sam njen smijeh. Nisam mogao vizualizirati njen izgled bez gledanja njene fotografije".
U prevazilaženju ove blokade pomogao mu je terapeut koji mu je predočio metodu prethodno korištenu kod vojnih veterana sa PTSP-om, a koja se bazira na upotrebi mirisa radi lakšeg pristupa traumatskim uspomenama. Harry je pojasnio kako je doživio to iskustvo: "Bilo je to kao da sam prebačen u neko drugo vrijeme. Otključalo je sve ono što je dotad bilo zaključano. I dalje je postojao onaj zid, emocionalni i mentalni koji sam podigao i iza kojeg se nalazilo sve, I dobro I loše. Nanošenje majčinog mirisa bilo je skoro kao izbijanje pojedinih cigli iz zida, tako sam mogao vidjeti šta je s druge strane, a određena sjećanja i iskustva počela su prodirati prema meni".
Kada je princeza Diana 1997. godine izgubila život u saobraćajnoj nesreći u Parizu, Harry je imao tek 12 godina. Prizor kada su on i njegov brat, princ William, koračali iza majčinog kovčega tokom javne pogrebne povorke u Londonu ostao je trajno zabilježen u historiji i njegovom pamćenju.
